Željko Ivanković dobitnik nagrade Ksaver Šandor Gjalski 2016.
Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2016. godinju dodijeljena je knjizi "Rat i sjećanje" Željka Ivankovića (Ex libris-Rijeka, Synopsis-Sarajevo 2016).
Tako je odlučilo Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Stjepan Čuić (predsjednik), Dubravko Jelačić Bužimski, Sofija Keča, Ingrid Lončar i Ivica Matičević, na sjednici održanoj 4. listopada 2016.
U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige: "Doba mjedi" Slobodana Šnajdera (TIM press, Zagreb 2015), "Knjiga izlazaka" Kristijana Vujičića (Naklada Ljevak, Zagreb 2015), "Pjevač u noći" Olje Savičević Ivančević (Sandorf, Zagreb 2016), "Rupa" Ivane Simić Bodrožić (Naklada Ljevak, Zagreb 2016), "Policijski sat" Luke Bekavca (Fraktura, Zaprešić 2015), "Radikalna mjesečina" Milka Valenta (OceanMore, Zagreb 2016), "Žena s drugog kata" Jurice Pavičića (Profil, Zagreb 2015) i "Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert" Lidije Bajuk (DHK, Zagreb 2016).
Nagrada će autoru biti uručena tijekom Dana Ksavera Šandora Gjalskog 2016.
Obrazloženje nagrade:
Da je priča talog iskustva i način usvajanja i osvajanja zbilje, otkrivačka procedura i metodologija za preživljavanje, konačno - da je priča znanje o svijetu, ono što ostane kad se sve drugo zaboravi, povrđuje i najnoviji roman Željka Ivankovića Rat i sjećanje. Zarobljena intima za istinskoga kazivača priča nije moguća, jer tek zapisana i sapeta u priču i korice knjige postaje zbiljna, do kraja proživljena, u potpunosti savladana, istinska pobjednica samoće, tjeskobe i mračne praznine. Jedan je zaboravljeni hrvatski prozaik, Jure Franičević Pločar, napisao da su „ratovi rovovi u nama“. Knjiga Željka Ivankovića govori o ožiljcima i traumama ratnih zbivanja, o okupaciji i teroriziranju grada i stanovnika Sarajeva prije četvrt stoljeća. Ne samo o teroru s okolnih brda gdje su haračili četnički agresori potpomognuti jedinicima tzv. JNA, već i o onome što se događalo među tzv. sarajevskim braniteljima, od pljački i poniženja uzrokovanih bahatošću primitivnih vođa pojedinih skupina do iznenadnog zaokreta u politici i ponašanju muslimanskih snaga prema Hrvatima. Sarajevski rovovi, i oni tvarni i oni intimni, unutrašnji, skriveni u ljudima, razarali su srce grada i srce jednoga svijeta koji je naivno vjerovao da se njima rat – jer su eto raja – ne može dogoditi. (...)
Od razaranja, nestanka i zaborava čuva nas izvjesni mehanizam i algoritam pamćenja, sposobnost da vlastita sjećanja oblikujemo u priče i da ih kao žive modele zbilje uklopimo u postojeći niz materijalnih dokaza o postojanju jednog grada i njegova trajanja. Ivankovićev je roman borba protiv zaborava, vraćanje duga svima onima koji su utjecali na naš život i koji su nas stvorili ovakvima kakvima jesmo. Drukčije rečeno: unatoč svim razaranjima i patnjama, upravo zato što su ratni rovovi otvorili u nama neke nove emocionalne i intelektualne pukotine, to je iskreni i uvjerljivi zapis o povratku u sretniju budućnost, pogled u dalje i dublje od aktualne stvarnosti, misao na otpor mukotrpnoj ratnoj svakodnevnici, uvjerenje da postojimo dok smo svjesni svoje tradicije i dok smo u stanju o vlastitu životu oblikovati priče. Svatko ima pravo na priču o vlastitome životu – Borisova priča fiktivno je zrcalo i prerađena zbilja koju nam o sebi (ali i o svima nama), preko aktualne romaneskne strukture, podastire autor, i sam trpni lik bosanskohercegovačke zbilje, Željko Ivanković.
A njegov tekst svjedoči ponajprije o autorovoj visokoj književnoj kulturi. Od dosljedno provedene kompozicije koja razlama priču o dva grada u gotovo pravilno izmjenjivim fragmentima o događajima i stanju ljudskih sudbina u jednoj i drugoj sredini, preko pripovjedne građe koja oslonjena na temeljni realistički, kroničarski prosede uključuje i zamjetne esejističke i putopisne pasaže, do sintakse koja lavira između reporterske neposrednosti i poetske razvedenosti, s obiljem uspješno upotrijebljenog retoričkog materijala i s autopoetičkim slojem pred kraj romana, pred nama je djelo koje o složenoj ratnoj temi progovara ljudski pošteno i estetički uvjerljivo, odmjereno i sugestivno.
Time ne samo da se izdvaja iz ukupne ovogodišnje prozne produkcije, nego načinom obrade predmetne teme te značenjem i smislom svojih pouka i poruka postaje jednim od najboljih romana o ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj uopće.
U ime Prosudbenog povjerenstva, Ivica Matičević