Roman "Bijeg", s podnaslovom "Povijest jednog našeg čovjeka" (Zagreb, 1909.) najbolji je roman hrvatske moderne. U središtu romana je lik Đure Andrijaševića, siromašnog intelektualca školovanog u velegradu, a dotučenog u skučenim okvirima provincijskog gradića.

Roman ima dosta autobiografskih elemenata jer Đurin životni put donekle odgovara putu samog autora. Đuro je zapravo antijunak, pasivni junak predodređen da postane žrtva. Samosvjestan ali preosjetljiv intelektualac manjak volje, ambicije i hrabrosti nadomješta povlačenjem u vlastiti svijet – zapravo bijegom od života.

… Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći dokraja – uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga.

… Čujem more kako šumi. Zove me, kasno je. 

Zdravo Toša! Budi veseo i sretan. Ako imaš sina, ne pričaj mu o meni.

Milutin Cihlar Nehajev (1880.-1931.) rođen je u Senju te je po simbolu rodnoga grada, tvrđavi Nehaj, svojem imenu pridodao pseudonim Nehajev. Gimnaziju je pohađao u Senju i Zagrebu, a studij kemije završio je u Beču, gdje je i doktorirao. Tijekom studija sudjelovao je u radu bečke skupine hrvatskih modernista.

Bio je ne samo jedan od najjačih i najizrazitijih hrvatskih modernista već i jedan od najizgrađenijih i najsvestranijh pisaca te epohe. Još dok je bio gimnazijalac prikazivale su se njegove drame, a osim za literaturu zanimao se i za nacionalnu kulturnu i političku povijest (studije o Starčeviću, Kvaterniku, Mažuraniću).

Pisao je eseje o Shakespeareu, Flaubertu, Zoli, Ibsenu, a bavio se i prijevodima dramskih djela i opernih libreta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.