Razloga pisanja ove knjige je želja da se pripremimo na život s posljedicama sadašnjih i budućih katastrofa propitujući prije svega veze među ljudima, veze s drugim živim bićima i smisao svega toga. (....) Uzgajanje povrtnjaka, odricanje od fosilnih goriva i pripremanje za izvanredne situacije svakako je potrebno, ali to nije dovoljno za “stvaranje društva”, odnosno za stvaranje ljudi od nas.

Ne želimo vidjeti društvo koje postaje nasilno i bira najagresivnije pojedince. Težiti životu u kojem nema šokova, a ne samo preživljavanju šokova, već je znak da se pripremanju pristupi s drukčijim stavom, s radošću, zajedništvom i bratskom ljubavlju.

Svakodnevno smo suočeni s poplavom vijesti o pogoršanju situacije na Zemlji, pripremajući se za neizvjesnu budućnost našeg planeta i vrsta koje ga nastanjuju, uključujući i nas same. Kako se nositi s rijekom loših vijesti? Kako razmišljati dalje od sadašnjeg trenutka i pronaći načine, ne samo preživljavanja, već i življenja s kolapsom?

Autori knjige "I drugačiji kraj svijeta je moguć" pokazuju nam da smjer koji donosi nove horizonte nužno uključuje unutarnje putovanje. Radikalno osmišljavanje nove vizije svijeta može nas osnažiti da podnesemo nadolazeće oluje, razvijemo novu svijest o nama samima i svijetu te pronađemo drugačije načine življenja u njemu. Možda ćemo tada uspjeti obnoviti život na ruševinama, stvoriti nove veze u različitim smjerovima – s nama samima i našom unutarnjom prirodom, s ljudima, drugim bićima i planetom koji nastanjujemo.

Agronom Pablo Servigne, ekosavjetnik Raphaël Stevens i biolog Gauthier Chapelle istomišljenici su i znanstvenici koji već godinama promiču kolapsologiju kao način razmišljanja koji nam pomaže da se nosimo s lošim vijestima te da pronađemo snage i odvažnosti da učinimo nešto što će nas preobraziti. Zajedno su objavili niz članaka i eseja te knjige "Comment tout peut s’effondrer. Petit Manuel de collapsologie l’usage des générations présentes" (Kako se sve može urušiti. Mali priručnik o kolapsologiji namijenjen današnjim naraštajima) i "L’Entraide, l’autre loi de jungle" (Uzajamna podrška, drugi zakon džungle). 

Gauthier Chapelle je inženjer agrikulture i doktor biologije. Jedan je od europskih pionira u biomimikriji i suosnivač Grenloopa.

Raphaël Stevens diplomirao je upravljanje okolišom (Belgija) te Holističke znanosti na koledžu Schumacher (UK). Godine 2007. osnovao je Greenloop, savjetovalište koje se bavi održivošću, a od 2015. je jedan od istraživača na Institutu Momentum.

Pablo Servigne je agronomski inženjer i doktor znanost koji je 2008. napustio akademski svijet kako bi se posvetio pokretu ekološke tranzicije. Proučava urbanu agrikulturu, permakulturu i agroekologiju. Od 2010. piše za dva belgijska časopisa "Imagine demain le monde" (ekologija) i "Kairos" (antiproduktivizam). Uz članke piše i knjige te često održava govore na raznim konferencijama vezanim za ekološka pitanja. Od 2013. član je Instituta Momentum koji se bavi problematikom antropocena i kolapsologijom.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.