"Zaštita prirode ne napreduje jer nije usklađena s našim abrahamskim poimanjem zemlje. Zlorabimo zemlju, smatrajući je potrošnom robom koja nam pripada. Tek kad zemlju budemo vidjeli kao zajednicu kojoj pripadamo, moći ćemo je koristiti s ljubavlju i poštovanjem. Nema drugog načina da zemlja preživi sraz s mehaniziranim čovjekom, niti da na njoj požanjemo estetsku žetvu koja može, pod okriljem znanosti, doprinijeti kulturi. To da zemlja tvori zajednicu osnovno je načelo ekologije, no da zemlju treba voljeti i poštovati nadogradnja je na etiku. Da zemlja pruža kulturnu žetvu činjenica je pak koju dugo znamo, ali u posljednje vrijeme često zaboravljamo." (Aldo Leopold)

Aldo Leopold (1887.-1948.) zastupljen je u svim svjetskim antologijama ekološke tematike od druge polovice 20. stoljeća. Prirodoslovac, šumar, profesor, filozof i praktičar zaštite prirode i divljine, napisao je neke od najljepših eseja ikad posvećenih odnosu čovjeka i zemlje. Leopold progovara iz bogatog iskustva, promišlja globalno, djeluje lokalno, piše izražajno i živopisno.  

Knjiga na 272 stranice donosi 41 esej koji je promijenio pogled na svijet prirode, i to ne samo one grandiozne i slikovite prirode nacionalnih parkova, već i prirode na zemljištu farme, u obližnjoj šumi, livadi ili u potoku. Teme koje su danas aktualnije nego ikad (klimatske promjene, globalizacija, fragmentacija staništa, agresivna poljoprivreda i urbanizacija, nepovratno uništenje divljine, gubitak bioraznolikosti, neodrživi turizam...) Leopold je promišljao već prije 80 godina, iako tada realno i nije mogao pojmiti ogromni razmjer do kojeg će se ti problemi razmahati u 21. stoljeću. 

U vremenu kad njegovu ideju Etike zemlje čovječanstvo treba više nego ikad, Leopoldova najpoznatija knjiga "Ljetopis Pješčanog Okruga" (A Sand County Almanac) konačno je dostupna na hrvatskom jeziku. Prvi put objavljena 1949. godine, dubinski je utjecala na svjetski ekološki pokret, a njezina aktualnost ne jenjava do današnjih dana. Etika zemlje treba nam više nego ikad, a ovom knjigom spoznat ćemo da nismo sami kad zbog ekološke savjesti suosjećamo s prirodom oko nas.

"Da su mnogi problemi koji danas muče čovjeka uzrokovani njegovim prekidom s prirodom – slažu se i filozofija, i znanost, i umjetnost. Zaboravivši mjesto gdje je nastao kao biće, pokidavši veze s njim i prestavši ga razumijevati čovjek si je stvorio mrežu problema, psiholoških, ekoloških, ekonomskih, zdravstvenih, iz koje se ne može iskobeljati. A da to može biti drukčije, svjedoči Leopold ovom knjigom. Pisao o povratku gusaka, o lovu na kukmastu lještarku, o rušenju hrasta kojeg je pogodio grom, o močvari ili o nečemu drugom, Leopold uvijek poručuje sljedeće: priroda je čovjeku prijateljska, jednostavno je i lako živjeti u skladu s njom, razumjeti je, i mudro je odnositi se prema njoj s poštovanjem." – Edo Popović, Moderna vremena

"Mnogi moderni (posebno urbani) ljubitelj prirode i životinja nevoljko priznaje nedvojbeni Leopoldov kultni status u ukupnoj slici globalnog ekološkog pokreta, i to naprosto zbog činjenice što je Leopold bio lovac. No, bez te lovačke interakcije između lovca–divljine–divljači, Leopold nikad ne bi „destilirao“ svoj koncept Etike zemlje, jer ne bi imao iskustvo odnosa iz prve ruke. Leopold bez zadrške priznaje da je u mlađim danima bio „lak na obaraču“, a životna epizoda i lekcija koju je tako iskreno opisao u eseju „Misliti poput planine“ danas je „sveto mjesto“ pokreta za očuvanje velikih zvijeri." – Siniša Golub, ravnatelja Javne ustanove Međimurska priroda (iz pogovora knjige)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.