Pogled u svijet Ruže i Ivana Meštrovića, zaručnice i zaručnika, supruge i supruga, prijateljice i prijatelja, otvaraju i danas, nakon 120 godina, odnosno 81 godine, žive riječi iz pisama, dopisnica, razglednica i brzojava, što su ih slali iz Zagreba, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Beča, Praga, Lányja, Rima, Cannesa, Pariza, Ženeve, Lausanne, Leysina, Gstaada, Londona, New Yorka, Chicaga, Buenos Airesa i Barcelone. Prepiska te poruke, fotografije i dokumenti, čuvani u privatnoj arhivi obitelji Kaštelančić, od iznimne su važnosti za cjelovitiji pristup odnosu Ruže i Ivana Meštrovića, svjedok su vremena u kojem su nastali i donose dosad nepoznate činjenice o njihovu umjetničkom radu.

„Izgubio si volju za Zagreb, žao mi je Tebe radi, jer si željio tamo, premda, ja nijesam znala, ali ipak nijesam nikad bila za Zagreb, jer sam uvijek sumnjala da ovi ljudi ne će imat smisla za Tvoje stvari. Međutim − Tvoja je namjera bila najplemenitija − buduć ali, da to neide tako, morat ćeš dakle tražit tvoju sreću drugdje. Koliko te ja poznajem, tvoju srčanost, te čvrstu volju Tvoju, pa napokon ljubav za rad, ne će Ti biti teško ono postići za čim težiš i drugdje.“ (Ruža Ivanu, 9. VII. 1904.)

„S malim se ne zadovoljavam, nu ipak hoću tako rekuć iz ništa da učinim sve, jer rado stvaram, shvati me, pa ćeš se domisliti svemu, da sam tu i tebe i sebe takodjer mislio.“ (Ivan Ruži, 20. VIII. 1904.).

Naglasak ove knjige dan je svemu što je Ružu Meštrović i Ivana Meštrovića povezivalo kao umjetnicu i umjetnika i što je često bilo sadržaj njihovih pisama − mišljenja o umjetničkom djelovanju i postignućima, uzajamni savjeti, rasprave o nabavci materijala, o atelijerima, organizaciji izložaba, poteškoćama pri prijevozu umjetnina, raspravama o odjeku izložbi u javnosti, briga za prijatelje umjetnike, financijske konstrukcije vezane uz putovanja i organizaciju postava i otvorenja izložaba, bilo zajedničkih ili samostalnih, praćenje prodaje ili povrata umjetnina nakon zatvaranja izložaba, a sve to u iznimno turbulentnim razdobljima povijesti.

***

Ivan Meštrović (1883. – 1962.), smatran najistaknutijim hrvatskim kiparom prve polovice 20. stoljeća, stekao je i svjetsku slavu (Spomenik Indijancima, Strijelac i Kopljanik, postavljen 1928. godine u Chicagu) te utjecao na cijele generacije umjetnika, dijelom i kao rektor zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti (1923. − 1942.). Kiparstvo i arhitekturu studira na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1901. − 1906.). Utjecaj bečke secesije obilježio je njegova rana djela simboličke tematike (Timor Dei, 1904., Izvor života, 1906. − 1907. i dr.), a impresionističku titravost površine pokazuju djela poput Zdenca života, 1905., postavljena ispred Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

U Beču 1907. sklapa brak s prvom suprugom, Ružom Klein. S njom boravi i radi u Parizu, Rimu, Londonu, Genevi i Cannesu. Naglašava i važnost umjetnosti nacionalnih obilježja (Društvo Medulić), temeljeći svoje stilizirane monumentalne skulpture na nacionalnim mitovima (Kosovski ciklus, 1908. − 1910.). Postupno napuštajući stilizaciju i monumentalizam, okreće se intimnijem hibridnom izrazu u prikazu biblijskih motiva. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina izrađuje znatan broj javnih spomenika, danih dramskom ekspresijom (Grgur Ninski, Marko Marulić, Andrija Medulić, Josip Juraj Strossmayer i dr.).

Važna su i njegova arhitektonsko-kiparska ostvarenja (Mauzolej obitelji Račić, Cavtat, Obiteljska grobnica, Crkva Presvetog Otkupitelja u Otavicama, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb i dr.).

Meštrović je izlagao na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, bavio se i slikarstvom te pisao pjesme, eseje i memoare (Uspomene na političke ljude i događaje). Nakon razdvajanja i razvoda od Ruže Meštrović, osnovao je obitelj s drugom suprugom, Olgom Kesterčanek, s kojom ima Martu, Tvrtka, Mariju i Matu. Zbog naglašena antifašističkog stava, nakon što je pušten iz ustaškog zatvora i kućnog pritvora, napušta Hrvatsku, živi u nekoliko europskih gradova te emigrira u SAD. U Syracusi postaje profesorom na tamošnjem sveučilištu, a od 1955. godine predaje na Sveučilištu Notre Dame u South Bendu.

Godine 1959. kratko boravi u Hrvatskoj. Hrvatskom narodu Darovnicom ostavlja kuću i atelijer u Zagrebu, vilu na Mejama i Kaštilac – Crikvine u Splitu te obiteljsku grobnicu u Otavicama, zajedno s brojnim umjetninama.

Ruža Meštrović (1883. – 1942.), likovna umjetnica, rođena u Višnjici nedaleko od Varaždina. Seli se s obitelji krajem 19. stoljeća u Beč. Godine 1903. upoznaje budućeg supruga Ivana Meštrovića. Od 1908. zajedno žive i rade u Parizu, pa u Rimu i drugim europskim gradovima. Zajednički život i umjetničko okruženje utjecali su na Ružin likovni rad, isprva kiparstvo uz Ivanovo mentorstvo.

Nakon razdvajanja od Ivana, od početka 1922. boravi u Dresdenu na školovanju (umjetnički obrt). Nakon službenog razvoda 1925. godine, Ruža i dalje usavršava svoj umjetnički rad (slikarstvo, crteži, primijenjena umjetnost) te putuje Europom i Južnom Amerikom.

Izlagala je na više izložaba, između ostalih 1925. na Međunarodnoj izložbi dekorativnih i industrijskih umjetnosti u Parizu pod pseudonimom Radka Sagara te 1928., 1929./1930. u Južnoj Americi i Španjolskoj na zajedničkim izložbama Mestrovic u vlastitoj organizaciji. U novije vrijeme otkriven je znatan dio njezina likovnog stvaralaštva.

Sabina Kaštelančić, profesorica engleskoga i njemačkoga jezika i književnosti. Prevoditeljica za engleski i njemački jezik, samostalna istraživačica i autorica s područja povijesti umjetnosti. Dugogodišnja suradnica i prevoditeljica Muzeja Ivana Meštrovića, Narodnoga muzeja Zadar, Muzeja grada Rijeke te Muzeja općine Jelsa, Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Godinama surađuje s Gradskim kazalištem za djecu „Žar ptica“ u Zagrebu.

Prevoditeljica je i niza dramskih tekstova za kazališnu scenu, surađuje sa ZIA Productions, Zorana i Alenke Pribičević, na programu aplikacije priča za djecu Storpie i Hrvatskim centrom ITI uz Showcase 2022 te je prevoditeljica više tekstova iz medicine za razne međunarodne kongrese kao i tekstova iz filozofije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.