Knjiga Antuna Paveškovića "Književnost i povijest" donosi književnopovijesne studije o odnosu književne, kulturne i opće povijesti, a  sastoji se od četiriju tematski koherentnih cjelina: "Historiografske percepcije", "Monografski aspekti", "Gundulić u svjetlu književne antropologije" i "Drevni i moderni glasi".

U prvoj cjelini Pavešković kritički problematizira aspekte s kojih se u našoj književnoj kritici i povijesti književnosti sagledavaju djela kanonskih autora, u drugoj prevladavaju mediteranske teme, a treća je, kako joj i naslov kazuje, određena antropološkim pristupom Gunduliću te uvodno, kao postavljanje metodoloških temelja, prikazuje antropologiju Girarda i Gansa. Četvrtu cjelinu tvore dvije studije, jedna opisujući poetiku političke prakse Držića i Vetranovića, a druga opus Gorana Tribusona.

Koristeći raznorodne metodološke postupke, Pavešković sagledava književna i kazališna ostvarenja u kontekstu kulturne i opće povijesti, vodeći računa i o tom da njegovi tekstovi budu pisani razgovijetni i da brušenim stilom dopru do ciljnoga čitateljstva.

Antun Pavešković (Dubrovnik, 1957.) diplomirao je kroatistiku i jugoslavenske književnosti u Zagrebu te doktorirao s radnjom o Mavru Vetranoviću. Radio je kao spiker i scenarist na HRT-u, a od 1993. bio je zaposlen u HAZU, gdje je djelovao kao lektor, urednik i znanstveni savjetnik do umirovljenja 2023.

Predavao je na više fakulteta, uređivao književne časopise i bio aktivan u generativnoj antropologiji. Autor je brojnih znanstvenih i književnih djela, a njegova zbirka "Prispodobe" 2018. ušla je u uži izbor za Nagradu „Ksaver Šandor Gjalski”.

Član je više strukovnih udruženja, a od 2023. i Nadzornog odbora HRT-a.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.