Kao i često u autorovim romanima junak je bezimen mladić koji iz perspektive sadašnjosti pripovijeda priču o svom životu u prošlosti, o tajanstvenoj ženi, o potrazi za njom… Njegove uspomene meandriraju, poniru i izranjaju, krhke, neuhvatljive. Uobičajeno ukidanje granica između prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i zbilje, što se provlači kao konstanta u romanopiščevu rukopisu, ovdje najbliže autobiografskom pismu.

Unatoč prepoznatljivom stilu, Patrick Modaino je i opet iznenadio i oduševio francusku kritiku i "Plesačicom", veoma kratkim romanom od stotinjak stranica koji na samom početku uvodi Pariz ne samo kao topos nego gotovo i kao lik, koji se mijenja do neprepoznatljivosti. Pripovjedač, toliko nalik autoru u njegovim dvadesetim godinama, upravo je završio svoj prvi roman, a ujedno je i tekstopisac. Povremeno čuva dječaka čija je majka plesačica. Njezin je učitelj plesa stvarna osoba, baletni pedagog i koreograf Boris Kniaseff za koga je ples disciplina koja omogućuje preživljavanje, što se može iščitati i kao osnovna misao ovoga djela.

Naime, očite su paralelne putanje dvaju likova, mlade plesačice i pisca na početku karijere. Oboje se oslobađaju sablasti prošlosti zahvaljujući umjetnosti, ona plesom, on pisanjem, što im omogućuje da se izbave iz mraka i krenu prema svjetlu. Osim supostojanja prošlosti i sadašnjosti, sjećanja i mašte, u ovom romanu, uvođenjem stvarnih ličnosti među fiktivne likove, Modiano prvi put briše i razlike između fiktivnoga i zbiljskoga svijeta.

Osim već spomenutoga baletnog majstora, pojavljuje se i Maurice Girodias, nakladnik Nabokove Lolite i prijatelj autorova mentora, Raymonda Queneau, pa se ovo djelo može doživjeti i čitati kao svojevrsni hommage čuvenom oulipovcu od kojeg je, ako se pomno usporede njihove poetike, Modaino očito mnogo naslijedio.

Ovaj je kratki roman doista pravi "mali dragulj" u kojem su u maniri minimalističkog kreda "manje je više" prožete i sažete sve glavne piščeve stilske i tematske značajke.

Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Parizu. Otac mu je bio Židov porijeklom iz Aleksandrije, a majka Belgijanka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao glumica. Roditelji koji su se upoznali u okupiranom Parizu živjeli su napola u tajnosti. Mladi Patrick proveo je cijelo djetinjstvo u atmosferi natopljenoj "otrovnim vonjem okupacije", povezanoj sa stanovitim očevim problematičnim vezama i pričama koje je slušao. Lutajući između škole i hotela, između odsutnoga oca i majke na turneji, vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima i koja je okrutno prekinuta tragičnom smrću mlađega brata Rudyja 1957. kojemu je posvetio svoje prve knjige. Škole je pohađao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Od 1967. profesionalni je pisac. Objavio je preko dvadeset knjiga, a na njegova djela duboko je utjecala atmosfera u poslijeratnom Parizu i očevo zanemarivanje.

Osim po književnim djelima poznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ili tuđim predlošcima. Među posljednjim su mu djelima "Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier" (2014.), "L'herbe des nuits" (2012.), "L'horizon" (2010.), "Dans le café de la jeunesse perdue" (2007.), "Un pedigree" (2005.), "Accident nocturne" (2003.), "Éphéméride" (2002.), "Des inconnues" (1999.), "Dora Bruder" (1997.), "Du plus loin que l'oubli" (1996.), "Chien de Printemps" (1993.), "Un cirque passe" (1992.), "Fleur de ruine" (1991.), "Voyage de noces" (1990.). Za svoja je djela primio brojne nagrade, među ostalima Goncourtovu nagradu, Nagradu Francuske akademije i Nobelovu nagradu za književnost 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.