Odlično poznavanje književne znanosti, precizna analiza te prepoznatljiv stil, najuočljivije su osobitosti trideset i dva Stamaćeva članka objavljenih u Vijencu od siječnja 1999. do ožujka 2003. Radi se o svojevrsnim preporukama za dobre književnoteorijske, književnopovijesne, filološke, jezikoslovne, sociološke i filozofske knjige, knjige za koje autor smatra kako zaslužuju poziv na opće odobravanje.

Akademik Ante Stamać (otok Molat, 1939), sveučilišni profesor, pjesnik, književni teoretičar, urednik, esejist i prevoditelj, književnom se kritikom bavi vrlo uspješno već četiri desetljeća.

Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 1939. na otoku Molatu. Diplomiravši 1963. na Filozofskome fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. te doktorirao 1978. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.

Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj.

Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnoga sveučilišnog profesora izabran je 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je tajnik njezina Razreda za književnost i jedan od potpredsjednika Matice hrvatske.

Umro je u Zagrebu 30. studenoga 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.