Nezavršena autobiografija akademika Ante Stamaća (1939. – 2016.) "Prolazne postaje" fiksirana je zemljopisnim odrednicama autorova mladenačkog lutanja – od Molata i Dubrovnika do Križevaca, Daruvara i Zadra.

Književnik i sveučilišni profesor, akademik Ante Stamać ostavio nam je u rukopisu uvodna poglavlja planirane autobiografije Prolazne postaje. Biografska amplituda dolazi tek do autorovih srednjoškolskih dana ne dopirući ni do traumatičnih situacija mladenačkoga zatvaranja ni do potonjih studentskih peripetija i prebrođenih opasnosti, kao ni do razdoblja intelektualnog sazrijevanja i smirivanja, pa možemo reći da je autobiografski zapis Prolazne postaje zaokružen »portret umjetnika u mladosti«.

Nesretne političke okolnosti njegova djetinjstva i rane mladosti izoštrile su autorov senzibilitet i potaknule ga da nam dade zapamtljive opise ambijenta i atmosfere, kako tjeskobe ratnih i poratnih godina, tako i svježine viđenja različitih prostora i zanimljivih ljudi. Kako bilo, pišući iz perspektive proživljena života, akademik Ante Stamać pronalazi nužnu koncentraciju i aktivira duboka sjećanja sjenčajući tu i tamo neposredne doživljaje iskustvima potonjih godina i nemimoilaznim eruditskim opaskama.

Uz svoj znani lirski senzibilitet, pisanje uspomena obogatio je rijetkom preciznošću opisivanja i nemalom sposobnošću povijesnog kontekstualiziranja ne gubeći pritom iz vida osobni ton i pravo na vlastitu istinu. Dakako, pisac je subjektivan i razmjerno oštar u ocjeni društvenih prilika četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća, no ne možemo poreći da nam i njegovo svjedočenje pomaže razumjeti dublju realnost ili pak tamniju pozadinu zbilje jugoslavenskog socijalizma.

"Prolazne postaje", s jedne strane, ispunjavaju određenu prazninu i nude memoaristiku što bi tipološki prethodila onoj "u trapericama", a s druge, zaokružuju i završavaju literarni opus jednoga pisca koji je ostavio ozbiljan i dubok trag u hrvatskoj književnosti, znanosti i umjetnosti.

Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 1939. na otoku Molatu. Diplomiravši 1963. na Filozofskome fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. te doktorirao 1978. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.

Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj.

Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnoga sveučilišnog profesora izabran je 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je tajnik njezina Razreda za književnost i jedan od potpredsjednika Matice hrvatske.

Umro je u Zagrebu 30. studenoga 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.