Bez dvojbe, uz u nas relativno dobro poznatog Octavia Paza, Jaime Sabines je najznačajniji pjesnik suvremene meksičke književnosti, za kojega se slobodno može reći da je u traganju za vlastitim pjesničkim identitetom izbjegao sve zamke građanske sentimentalnosti i klasicističkih spekulacija da bi svoj talent prvenstveno usmjerio čuvanju i njegovanju ljepote izričaja španjolskog jezika, kako bi istakao punoću življenja i čistoću poetske riječi.

Sabinasova poezija nije žrtvovana vremenu i modi raznih poetskih pravaca, već je to razigran pjev koji nadvisuje svagdašnje muzikom, jednostavnošću i čistotom izraza, ostajući uvijek u jednom sigurnom prostoru koji čvrsto tvori jedinstvo poetskog ukusa izvan poetike mode.

Sabinesova poezija je istinska priča o nemiru, koja izbjegava besplodne konvencionalne forme, da bi sačuvala jasnu sliku svijeta i ljubavi. To je zgusnuta i zatvorena lirska cjelina koja se temelji na emotivnom događaju. Isto tako, njegove teme su suvremene - poezija zasnovana na živim kompozicijama svijeta koji ga okružuje - pa nam je stoga moguće kod Sabinesa otkriti neki kontinuirani pokret, a poeziju mu shvatiti kao uspješan napor da se stalno pobuđuju unutarnja raspoloženja, koja on nikad ne prestaje istraživati.

Sabinesova je poezija, odista, pohvala smislu života kroz ljubav i ljubavi koja se stapa u poeziju, kako bi se životu vječno osigurala smislenost.

Jordan Jelić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.