Jacques Derrida
Pisanje i razlika
- Nakladnik: BTC Šahinpašić
- Prijevod: Vanda Mikšić
- 10/2007.
- 326 str., meki uvez
- ISBN 9789539572110
- Cijena: 21.24 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Klasično djelo poststrukturalističke misli i djelo koje je otvorilo vrata mnogim promišljanjima u diskursu društvenih znanosti. Derrida u ovoj zbirci eseja sistematski promišlja i dekonstruira zapadnu metafiziku, ukazujući na njene nedostatke te posljedice koje je imala na konstituciju zapadnog mišljenja.
Prvi dio knjige (eseji o Descartesu i Foucaultu) najjasnije pokazuju razvoj Derridine metode dekonstrukcije i njen uticaj na kritiku strukturalizma koji je nehotično ponavljao metafizičke koncepte u svojim lingvističkim modelima.
Drugi dio knjige sadrži neke od Derridinih najplodnijih analiza zašto i kako metafizičko mišljenje mora isključiti pismo iz svoje koncepcije jezika pokazujući da je metafizika konstituirana na ovoj isključenosti.
Eseji o Freudu, Batailleu, Hegelu i Levi-Straussu poslužili su kao uvod za shvaćanje Derridinih osnovnih pojmova pisma i razlike - neprevodive formulacije nemetafizičkog koncepta koji čine osnovu Derridinog ukupnog mišljenja.
***
Jacques Derrida (Alžir, 1930), francuski je filozof, profesor filozofije na Sorbonni, potom na sveučilištima Yaleu, Irvine i Cornell, koji se afirmirao između 1967. i 1972. godine djelima «Glas i fenomen» (1967), «Pisanje i razlika» (1967), «O gramatologiji» (1968), «Rubovi filozofije» (1972), «Pozicije» (1972) i «Diseminacija» (1972).
Derridina dekonstrukcijska čitanja filozofije, književnosti, psihoanalize, lingvistike i antropologije usmjerena su na otkrivanje logičkih i retoričkih nepodudarnosti u implicitnim i eksplicitnim razinama diskursa, te njihova prikrivanja i asimiliranja u tekstu. Na prigovore kako je dekonstrukcija neobvezujuća igra, kako nije ni filozofska i književna djelatnost, Derrida odgovara u svojoj knjizi «Istini u slikarstvu» (1978).
Prvi dio knjige (eseji o Descartesu i Foucaultu) najjasnije pokazuju razvoj Derridine metode dekonstrukcije i njen uticaj na kritiku strukturalizma koji je nehotično ponavljao metafizičke koncepte u svojim lingvističkim modelima.
Drugi dio knjige sadrži neke od Derridinih najplodnijih analiza zašto i kako metafizičko mišljenje mora isključiti pismo iz svoje koncepcije jezika pokazujući da je metafizika konstituirana na ovoj isključenosti.
Eseji o Freudu, Batailleu, Hegelu i Levi-Straussu poslužili su kao uvod za shvaćanje Derridinih osnovnih pojmova pisma i razlike - neprevodive formulacije nemetafizičkog koncepta koji čine osnovu Derridinog ukupnog mišljenja.
***
Jacques Derrida (Alžir, 1930), francuski je filozof, profesor filozofije na Sorbonni, potom na sveučilištima Yaleu, Irvine i Cornell, koji se afirmirao između 1967. i 1972. godine djelima «Glas i fenomen» (1967), «Pisanje i razlika» (1967), «O gramatologiji» (1968), «Rubovi filozofije» (1972), «Pozicije» (1972) i «Diseminacija» (1972).
Derridina dekonstrukcijska čitanja filozofije, književnosti, psihoanalize, lingvistike i antropologije usmjerena su na otkrivanje logičkih i retoričkih nepodudarnosti u implicitnim i eksplicitnim razinama diskursa, te njihova prikrivanja i asimiliranja u tekstu. Na prigovore kako je dekonstrukcija neobvezujuća igra, kako nije ni filozofska i književna djelatnost, Derrida odgovara u svojoj knjizi «Istini u slikarstvu» (1978).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
