Najveći i najznačajniji francuski komediograf Jean-Baptiste Poquelin Molière (1622 – 1673.) rodio se u pariškoj obitelji imućnih obrtnika. Pohađao je jezuitski i aristokratski Collège de Clermont, a potom učio pravo i usmjerio se prema odvjetništvu. Djed s majčine strane upoznao ga je s kazalištem za koje se opredjelio zbog ljubavi. Osnovavši prvu kazališnu družinu 30. lipnja 1643. i nadjenuvši si ime Molière, ostao je posvećen glumi i pisanju sve do svoje smrti.

Molièreove drame već se stoljećima izvode na kazališnim pozornicama diljem svijeta. Univerzalnost tema koje je ovaj iznimni svjetski komičar i dramatičar ispisao u nizu svojih dramskih tekstova i danas predstavlja temelj njegove popularnosti.

Molièreov opus je velik, u njemu su zastupljene i farse i jednočinke, ali najbolja ostvarenja su komedije u pet činova medu kojima su remek-djela "Škola za žene", "Škrtac","Tartuffe", "Don Juan", "Mizantrop", "Građanin plemić" i "Umišljeni bolesnik", djela koja se neprekidno izvode širom svijeta dulje od tri stoljeća.

U ovoj su knjizi dva Molièreova komediografska remek-djela: "Škrtac" i "Građanin plemić". Oba su pisana u prozi, za razliku od nekih drugih njegovih komedija, poput "Škole za žene", "Tartuffea" i "Mizantropa", koje su u stihu, točnije aleksandrincu, klasičnom francuskom stihu od dvanaest ili trinaest slogova sa stankom (cezurom) iza šestoga ili sedmoga sloga.

"Škrtac" se temelji na Plautovoj slavnoj komediji "Aulularia" (nastala oko 200. g. pr. Kr.) u kojoj se govori o starcu koji je sakrio svoje blago i intrigama koje dovode do otkrića blaga. Sličnu tematiku obraduje i naš veliki renesansni komediograf Marin Držić u "Skupu", u kojem glavni lik gubi svoje tezoro.

Molière poput Držića preuzima od Plauta samo temeljnu priču i gradi sjajnu komediju karaktera koja će nadživjeti svoga autora, upoznajući nas s članovima kućanstva građanske obitelji u kojoj neprikosnoveno vlada stari otac Harpagon, udovac pun novaca, i nadasve škrt, tako da cijela kuća trpi njegove ispade škrtosti. Ništa Harpagonu nije sveto kad je u pitanju ušteda i ništa nije vrijedno pozornosti osim mogućnosti povećavanja imutka i količine zlata.

"Škrtac" je u lektirnom programu za srednje škole dok je komedija-balet (nedavno u originalu izvedena u HNK u Zagrebu) "Građanin plemić" izvrstan dokaz Moliéreove svevremenosti i aktualnosti budući da govori o novim bogatašima i negativnostima koje donosi njihova neupućenost i neobrazovanost.

Knjiga je opremljena kolornim fotografijama iz predstave Građanin plemić HNK u Zagrebu.

Porijeklom iz pariške imućne građanske obitelji, Molière je napustio pravničku struku i vrlo se mlad posvetio kazalištu. Svestran kazališni čovjek, autor i glumac, 13 godina je proveo u pokrajini s vlastitom družinom (Illustre Theatre), gdje je igrao i počeo pisati farse i komedije zapleta na talijanski način.
Taj boravak dao mu je priliku da promatra i upoznaje ljude i različite sredine, tako da će svoje široko obrazovanje više dugovati životu nego knjigama. Kad se 1658. vratio u Pariz, dočekati će ga i prve borbe s protivnicima, koje će trajati sve do 1669., kad konačno stječe opće priznanje. U tom razdoblju napisao je najbolje komedije. Smrt ga je zatekla na kazališnim daskama.

Molièrova književna ostavština izvanredno je bogata. Kao i Balzac (v.), on je za relativno kratkog života ostvario golemo djelo, pravu »ljudsku komediju« svoga vremena, galeriju tipova i karaktera iz svih društvenih sredina francuskog 17. stoljeća. Prikazao je ljudske mane od hipokrizije do škrtosti. Bilo da se inspirira komedijom dell'arte, Plautom, Terencijem, Španjolcima i Talijanima ili jednostavno životom, djela mu uvijek nose pečat originalnosti.

Polazeći od pretpostavke da je priroda dobra i razumna, on osuđuje i izvrgava ruglu sve što je u suprotnosti s prirodom. Njegova komika je posve ljudska i bogata nijansama od grube lakrdijaške, suptilne i živopisne do diskretne. Služi se najrazličitijim sredstvima: od komike riječi i situacije do gotovo mehaničkih postupaka - ponavljanja i gesta. Stvaraoci i nositelji te komike ljudi su svog vremena, jer Molièr u crtanju karaktera inzistira na onome što je u njima bitno i tipično. Svaki njegov junak govori »svojim« jezikom, prema vlastitom karakteru, što je u skladu s realističkim koncepcijama njegova kazališta.

Najpoznatija djela: «Smušenjak» (izveden 1655.), «Kačiperka» (1659.), «Tartuffe», «Umišljeni bolesnik», «Mizantrop», «Škrtac», «Don Juan» i mnoga druga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.