Godina pisanja mletačke redakcije "Vodnjanskog statuta" podudara se s godinom otkrića Amerike i s krajem srednjeg vijeka. Danas, 518 godina poslije, pred nama se nalazi Vodnjanski statut obrađen kao povijesni izvor najvišega ranga.

U uvodnom dijelu knjige tiskane su studije koje donose osnovne informacije o izdanju, sačuvanim primjercima Statuta te povijesnom i pravnom kontekstu u kome je Statut nastao.

U osnovnim obilježjima, studiji Jakova Jelinčića, iznijeta je činjenica da je izvorni latinski rukopis Vodnjanskog statuta zagubljen, ali da je njegov sadržaj do nas došao zahvaljujući tradiciji prepisivanja u osam sačuvanih prijepisa/prijevoda na mješavini talijanskog jezika i mletačkog idioma.

Svi su sačuvani rukopisi detaljno opisani tj. donijeta su njihova formalna i sadržajna obilježja, a iznijeta je i kratka povijest njihovog nastanka i putevi kojima su stigli do današnjih čitatelja. Nakon značajki jezika i pisma te načela priređivanja i redaktorskih oznaka nalazi se Usporedna tablica glava unutar knjiga Vodnjanskog statuta u sačuvanim rukopisima.

"Habitat u pokretu i apoteoza obilja" - monografijski prikaz prošlosti vodnjana, južnoistarskoga trgovišta Miroslava Bertoše stavlja "Vodnjanski statut" u povijesni kontekst i donosi podatke o povijesti vodnjanskog područja. Krenuvši od tragova starina u prostoru i pisanog spomena Vodnjana autor nas vodi kroz godine politike i godine mačeva, raznih unutarnjih napetosti, migracije, ustroj, ustanove i propise i druge uporišne točke razvoja i propadanja u vrijeme Mletačke Republike. Zbog blizine Pule, nove ratne luke Habsburškoga Carstva, sredinom 19. stoljeća Vodnjan dobiva nove uloge da bi privremeno napuštanje u prvome i trajni egzodus/esodo poslije drugoga svjetskoga rata zauvijek poremetili nekadašnju životnu ravnotežu.

U raspravi "Vodnjanski statut u pravnom krajobrazu istarskoga kasnog srednjovjekovlja" Nella Lonza nas vraća u vrijeme kada je Statut određivao svakodnevni život stanovništva. Postavljajući pitanje o dometima i ograničenjima statuta kao povijesnog izvora, vodi nas kroz dvije osi vlasti, lokalne vodnjanske i vrhovne mletačke, kroz duhovno i svjetovno, domaće i strano. Upoznaje nas s radnom snagom, slugama i najamnicima, životom ruralnog svijeta: sočedama, poljskim štetama i krađama.

S rešetke javnih općinskih interesa skreće u privatno okruženje braka na istarski način i svijet djece. Autorica spaja pravne norme i njihov odraz na život u dijelu rasprave o nasljeđivanju, vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obveznim odnosima, zastari, dosjelosti i srodnim institutima, a zatim nas vodi pred sudačku klupu, da bi na kraju vodnjansko pravo sagledala u kontekstu između lokalnog i općeg prava. Radi lakšeg korištenja teksta Statuta, autorica donosi i novčane jedinice i mjere spomenute u "Vodnjanskom statutu".

Slijedi reprodukcija primjerka rukopisa iz knjižnice Attilio Hortis u Trstu u njegovoj izvornoj veličini, dok je ostale snimke moguće pregledati na CD-u u privitku knjige.

Središnji dio knjige predstavlja transkripcija a rukopisa s naznakama odstupanja u drugim rukopisima Jakova Jelinčića i Marina Manina. Usporedno s transkripcijom donesen je i prijevod na hrvatski jezik Nelle Lonze.

Završni dio sadrži talijanska i hrvatska kazala.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.