Pjesnički biseri unutar korica ove knjige svjedoče o otpornosti jedne poezije vremenu i govore u ime njezine snage i protočnosti, odjeka i suptilnosti. Svjedoče o poeziji koja nije izgubila svoj sjaj, naročito kada njome uvijek iznova upravlja jedan od najvećih – Dobriša Cesarić, i toj se svečanosti primanja stihova trebamo vraćati i puštati ju da prožima naše emocije, misli, živote – što češće.

Autor ovog izbora iz poezije Dobriše Cesarića Romeo Mihaljević (Našice, 1971.), autor je nekoliko zbirki poezije, nagrađivan i prevođen na slovenski jezik. Autor je panorame 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (Mozaik knjiga, 2009.).

''Dobriša Cesarić jedan je od najpoznatijih lirika hrvatske književnosti, virtuoz jednostavnog, a ipak bogatog izraza koji se svakim napisanim stihom uvijek iznova javlja ne bi li tek podsjetio svojeg čitatelja, vjernog suputnika, na izvore utjehe i nade kojima se uvijek može obratiti kada ga presretnu brige, kada mu krila postanu suvišna, a nebo se čini tako strano i daleko, ali i onda kada je spreman pridružiti se igri života koju predvode blizanci sreća i ushit. Upravo tako, cijela paleta tema, taj izbrušeni stih, intonacija i  harmonija jezika, samoglasničke igre i rime Cesarićevo su oružje već nekoliko dugih desetljeća kojima nas poziva sebi u zagrljaj, u Predgrađe, Suton, u Malu kavanu, Šetnju, u Ljubavno predvečerje, poziva nas da uplovimo u Mrtvu luku i upoznamo Mladića na uglu, Trubača sa Seine ili Djevojku noći; on će nas ponukati da pokušamo očovječiti svoje bolove stihovima Sakrivenog bola, neće se libiti uvesti nas u svijet ''malih'' Zidara i Vagonaša, pustiti još jedan Krik nad ljudskom bijedom i nesrećom. S njim ćemo se okupati u Jesenjem jutru ili Kasnoj jeseni, prepustiti se da nas povede ganutljivom Slavonijom ili da ispjeva poletnu Himnu zori, da nam tiho, tiše kazuje Pjesmu o tišini.

Putovanje koje nam slijedi odvija se u sedam tematskih ciklusa, a svaki je ciklus od onog prethodnog odijeljen amblematskim naslovom pjesme ili tek znakovitim stihom, ocrtavajući pojedini tematski skup.'' (ulomak iz pogovora, Romeo Mihaljević)

***

Dobriša Cesarić (Požega, 10. 1. 1902. – Zagreb, 18. 12. 1980.) jedan je od najvažnijih hrvatskih pjesnika između dvaju svjetskih ratova. Prvu je pjesmu objavio 1916. Za prvu zbirku poezije "Lirika" (1931.) primio je književnu nagradu JAZU. Član Akademije znanosti i umjetnosti postaje 1951., a predsjednik Društva hrvatskih književnika bio je od 1952. do 1953. godine. Godine 1969. dobio je nagradu ‘’Vladimir Nazor’’ za životno djelo. Značajnije su mu zbirke pjesama "Spasena svjetla" (1938.), "Izabrani stihovi" (1942.), "Pjesme" (1951.), "Osvijetljeni put" (1953.), "Tri pjesme" (1955.), "Goli časovi" (1956.), "Proljeće koje nije moje" (1957.), "Moj prijatelju" (1966.), "Slap" (1970.), "Voćka poslije kiše" (1978.) i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.