Moderna vremena

Da se bavi fotografijom, Marko Tomaš bio bi jedan od fotografa kao što je Henri-Cartier Bresson, u čije naoko nehajno uhvaćene kadrove stane i sve ono kameri nevidljivo. Ipak je pisac, a 'Knjiga za Maju' niz je takvih slika koje donose I posve intimnu, ali i priču čitave jedne generacije, rastrgane nasljeđem prošlosti i...

Marko Tomaš je odavna već pojam Pjesnika. Došla su neka nova tamna vremena i stara smrt obišla je nove ljude pa se i autor malo smračio. Istodobno, dogodila se ljubav, stabilnost, što opet znači da se konačno izmaklo ljepotama zaljubljenosti i zanesenosti, intenziteta. Zrelo doba pokazuje se kao prezrelo, kao...

'Pisma s juga' pisao je Marko Tomaš čitateljima mariborske Večeri, i samom sebi naravno, od travnja 2018. do srpnja 2020. godine, do pandemijskog doba koje je nužno otvorilo pandemonijske teme. Pisat će o godišnjim dobima, o djetinjstvu, gradu i njegovoj tekućoj deurbanizaciji, rekonstruirat će svijet juga koji je nestao ili...

'Nemoj me buditi je (anti)roman u kojem su raspad naratora, ali i raspad priče koja sadrži traume iz prošlosti i surovu korumpiranost sadašnjosti, metafora o raspadu suvremenog društva i suvremenog čovjeka. Marko Tomaš bespoštedno nas vodi kroz mračne putešestvije u kojima su bolesna...

U novoj pjesničkoj knjizi Marko Tomaš kaže da je 'ljubav smislila sve zločine', i zato u ovoj poeziji prijetnja duši nije smrt, nego život, a život znači ponavljajuću psovku dok se u nekoj kafani, ponekad uz vino, ponekad uz čaj, rješava nemoguća Rubickova kocka ljubavi.

U ovoj zbirci Marko Tomaš nas vodi kroz grad i zemlju koji su njegova kolijevka i njegov grob, otkriva nam svoju dušu, svoje snove, košmare, traume, ljubavi koje su da bi bile istinske morale biti tragične.

U ovoj zbirci Marko Tomaš nas vodi kroz grad i zemlju koji su njegova kolijevka i njegov grob, otkriva nam svoju dušu, svoje snove, košmare, traume, ljubavi koje su da bi bile istinske morale biti tragične. (Bekim Sejranović)

Topografija tekstom pripitomljene strasti i sentimentalizma isprva kreće putem kojim se je svojedobno marginalni Boccaccio odmakao od središnjeg Dantea situirajući njegov neolatinski diwan negdje uz strmu stazu, izvan urbanih dosega, gdje se je cijelih deset dana erotika utrkivala s tekstom, da bi na kraju autor »Decamerona«...