U jednoj staroj pjesmi Marko Tomaš napisao je da "život treba provesti kao skitnica" i tako me zarazio svojom poezijom. U svojoj novoj zbirci "Bulevar Narodne Revolucije" ta "skitnica" se vratila nazad na početak, u svoj Mostar, prebijen i tužan, ogorčen i bijesan, ali neporažen. Poput boksača koji sjedi u kutu ringa on čeka neustrašivo na još jednu paklenu rundu, iako svjestan da je protivnik jači, veći i zadaje udarce ispod pojasa.

U ovoj zbirci Marko Tomaš nas vodi kroz grad i zemlju koji su njegova kolijevka i njegov grob, otkriva nam svoju dušu, svoje snove, košmare, traume, ljubavi koje su da bi bile istinske morale biti tragične. Izdvojio bih posebice pjesmu "Pismo Venjički". Riječ je o vrhunskoj poeziji, klasiku koji bi da je pjesničke pravde morao biti obaveznom lektirom svima, pa i onima što mrze.
Osobito njima.

Bekim Sejranović


Ova otvorena i opora pjesnička knjiga pogazila je i posljednje zasade one nekoć jako popularne dogme Rolanda Barthesa o "smrti autora", koja se otprilike svodila na tezu da se piscem ne da objasniti djelo. Imajući pak u vidu sve ono čemu smo na ovim prostorima proteklih desetljećâ bili izloženi, prihvatiti bezrezervno takvu propoziciju danas bilo bi ravno prihvaćanju tvrdnje da se holokaust ne da objasniti fašizmom. Jest, zvuči pretjerano, ali zapravo i nije, jer ovdje pred sobom imamo poeziju preuzete odgovornosti, onu koja se u sveopćem simulakrumu suvremenog svijeta ne skriva iza takozvane igre označitelja, već se uporno drži stranputica proživljenog života, potvrđujući tako stari J. P. Sartreov uvid da egzistencija uvijek prethodi esenciji. Drugim riječima, ovdje je "koža na bubnju" – koji itekako udara!

Damir Šodan

Marko Tomaš (Ljubljana, 1978.) školovao se u Mostaru i Somboru. Kraće ili dulje vrijeme radio u Sarajevu, Mostaru, Splitu, Beogradu. Živi u Zagrebu. Dnevničke zapise, eseje, političke i sportske komentare objavljuje na internetskim portalima zurnal.info, veli­keprice.com, lupiga.com, respublicacasopis.net, newipe.com i telesport.telegram.hr. Kolumnist je mariborskog dnevnog lista Večer.

Pokretač je i urednik kultnog književnog fanzina KOLAPS i pripadajuće biblioteke. Pet godina u Splitu je uređivao književni program i vodio knjižaru Utopia.

Uređivao je poetsku ediciju „Nova osjećajnost“ pri nakladi Vrijeme iz Zenice. Kao vanjski urednik surađuje s nakladničkim kućama LOM iz Beograda, V.B.Z. i Jesenski & Turk iz Zagreba.

Pjesme su mu prevedene na desetak svjetskih jezika. Dobitnik je nagrade „Farah Tahirbegović“ za 2014. godinu i nagrade „Pincom“ za kratku priču 2004.

Po motivima njegovih pjesama Hrvatsko narodno kazalište Mostar postavilo je višestruko nagrađivanu predstavu „Gnijezdo“ autorice Marine Petković Liker, a ujesen 2022. godine dramu „Noć s Aleksom“ u režiji Ivice Buljana.

Objavio je knjige pjesama: „Tri puta tridest i tri jednako“ s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem (2000.); „S rukama pod glavom“ (2002.), „Mama, ja sam uspješan“ (2004.), „Život je šala“ (2005.), „Marko Tomaš i druge pjesme“ (2007.), „Zbogom, fašisti“ (2009.), „Ponoćni razgovori“, s Mehmedom Begićem (2012.), „Bulevar narodne revolucije“ (2013.), „Varanje smrti – izabrane pjesme“ (2014.), „Odrastanje melankolije“ – kolekcija pjesama i priča, (2014.), „Crni molitvenik“ (2015.), „Regata papirnatih brodova“ (2016.), „Trideset deveti maj“ (2018.), „Pjesme s granice“, sabrane pjesme (2019.), „Skratimo priču za glavu“ (2021.) i „Pjesme iz automata“ (2023.). Roman „Nemoj me buditi“ (2020.), publicističke knjige „Ivica Osim – Utakmice života, biografija“ (2014.), „Kolodvor i paranoja“, izabrane kolumne, (2015.), „Pisma s juga“, eseji (2021.) i dramu „Noć s Aleksom“ (2022.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.