Godine 1926. Mussolini je započeo proces melioracije močvarnog područja Pontino, jedan od najambicioznijih projekata za vrijeme dvadesetogodišnje fašističke vladavine tijekom kojeg je isušio i pretvorio u obradivu površinu stotine kvadratnih kilometara močvarne doline u blizini Rima. Na potpuno novoj zemlji niknuli su i novi gradovi, a Mussolinijev kanal bio je žila kucavica. Nedostajalo je još samo novo stanovništvo pa su se, privučene obećanjem o vlastitom komadu zemlje, na tom području naselile tisuće ljudi sa sjevera, napustivši svoj rodni kraj u kojem im nije preostajalo ništa drugo doli skapavati od gladi. Tu su se naselile čitave obitelji s bakama koje znaju upravljati dvokolicom i brinuti se o stoci, muškarcima snažnim poput bikova, drskim ženama koje se na seoskim zabavama smiju i plešu sa svima, i četama djece svih dobnih skupina. Među njima su i junaci ove izvanredne sage – članovi obitelji Peruzzi.

Oni su se iz Padske nizine spustili na nagovor karizmatičnog i hrabrog strica Periclea koji je zahvaljujući svom smionom i vrijednom doprinosu stekao značaj u Fašističkoj stranci, ali koji se ne podvrgava slijepo njezinim naredbama. S njim se spuštaju i njegovi stari roditelji, sva braća i snahe, kao i baka, nježna, ali nepokolebljiva u određivanju kućnoga reda, kojoj se sinovi pokoravaju bez pogovora. Tu je tašti mamin ljubimac Adelchi, skloniji zapovijedanju nego radu. Tu su Iseo i Temistocle, Treves i Turati, braća povezana snažnom ljubavlju škrtom na riječima, ali jakom na djelima, satkanom od obećanja koje isprekidanim glasom daju kako na polju na kojem rade, tako i u krvavim ratnim rovovima. A tu je i horda sestara, ponekad dobrih i punih suosjećanja, ponekad pakosnih i otrovnih poput guja. I Armida, Pericleova supruga, ona najljepša udana za onog najboljeg. Najdarežljivija, kadra voljeti bez zadrške i straha i kad je u pitanju najtragičnija od svih ljubavi. I na kraju, Paride, omiljeni nećak, dobar i pravedan, ali, baš kao i junak po kojem su mu nadjenuli ime, osuđen da postane uzrok nesreće koja će zadesiti i shrvati obitelj Peruzzi.

"Mussolinijev kanal" grandiozna je poema koja tonom velikih naracija isprepliće dramatične i začudne dogodovštine svojih protagonista s jednako bremenitim događajima polustoljetne talijanske povijesti. Ovaj roman dobitnik je najprestižnije talijanske književne nagrade Strega, a za Antonija Pennacchija prostor Agro Pontina je poput muze, poput aveti, ono što je za Williama Faulknera bila Yoknapatawpha, a Mussolinijev kanal “knjiga zbog koje je došao na svijet”.

Antonio Pennacchi (1950.) talijanski je pisac, autor brojnih književnih djela, među kojima romana "Mussolinijev kanal" (2010.), grandiozne poeme o ljudima i događajima polustoljetne talijanske povijesti, nagrađenog najprestižnijom talijanskom književnom nagradom Stega te nagradama Acqui Storia, Libro dell'anno del Tg1 i Asti d'Appello. Objavljuje tekstove u časopisima Nuovi Argomenti, Micromega i La Nouvelle Revue Française.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.