Čovjek se ubio naoko iz čistog mira. No u traganju za stvarnim razlogom – i opravdanju vlastite savjesti – Maigret nas uvodi u nevidljivi, mistični svijet u kojem se na čudan način ne miješaju samo ljudske sudbine, nego i samo vrijeme, vadeći iz ormara stare kosture i neke davno zaboravljene priče.

Dama iz visokog svijeta, mrtva, i otkrivena pod slamom u konjušnici – na početku priče kakvu je mogao isplesti samo Simenon, stvarajući još jedan neočekivani zaplet i rasplet, potvrđujući svoj status velikog majstora atmosfere, proznog impresionista koji otkriva fantastiku jedne već davne svakodnevnice.

Trivijalni slučaj sred nesnosne žege, u jednom dobu koje još ne poznaje klimatizaciju. Nekog su sitnog trgovačkog putnika ubili, i onda počinje priča, sve čudnija, sve bizarnija, dok komesar Maigret polako uranja u život jednog neobičnog čovjeka i njegovu tragičnu priču.

Ovaj je put komesar Maigret zagrizao u zaista tvrd orah, namjerivši se na bandu koja ubija bez milosti. Samo za dlaku uspijeva izbjeći smrt, ostajući, međutim, i dalje maigretovski hladan u svom filozofskom shvaćanju zla. Ostajući izvana hladan, no ne i ravnodušan. Slijedeći zlo do njegova izvora da mu može zatrti trag.