Dama iz visokog svijeta, mrtva, i otkrivena pod slamom u konjušnici – na početku priče kakvu je mogao isplesti samo Simenon, stvarajući još jedan neočekivani zaplet i rasplet, u čemu mu nema premca.

Ali to je samo dio priče. Onaj drugi, možda važniji, potvrđuje Simenona kao velikog majstora atmosfere, proznog impresionista koji otkriva fantastiku jedne već davne svakodnevnice.

Ovaj put je to atmosfera života na kanalima, nama posve nepoznata i već dobrim dijelom iščezla supkultura teglenica s konjskom vučom na kojima ljudi žive i na njima proživljavaju svoje ponekad čudne životne priče.

Georges Simenon (Liege, 1903. - Lausanne, 1989.) francusko-belgijski pisac koji je u svoje vrijeme (ostavio je više od 450 romana) bio u središtu književnih sporova. Neki su mu pripisivali veliko umijeće i veličali njegov rad, štoviše svrstavali ga u najznačajnije pripovjedače koji su pisali na francuskom jeziku, dok su drugi njegovo djelo svrstavali u tzv. pučku književnost kojoj su oduzimali svaku vrijednost.

Svjetsku slavu stekao je detektivskim romanima u kojima umjesto akcije dominira dočaravanje atmosfere i psihološka analiza likova. Glavno pitanje koje zaokuplja njegovog detektiva Maigreta nije "tko je ubio", nego "zašto je ubio". Simenon u svojim romanima oslikava najrazličitije sredine, od pariških pločnika do arizonske pustinje, a u tim ambijentima kreću se zanimljivi likovi od kojih svaki nosi pečat svoje društvene pripadnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.