Priča počinje bizarno – da završi još bizarnije. Jedan slučajan susret – i Maigret kreće za vlastitom radoznalošću, da bi se kao s betonskim zidom sudario s misterijem.

Čovjek se ubio naoko iz čistog mira. No u traganju za stvarnim razlogom – i opravdanju vlastite savjesti – Maigret nas uvodi u nevidljivi, mistični svijet u kojem se na čudan način ne miješaju samo ljudske sudbine, nego i samo vrijeme, vadeći iz ormara stare kosture i neke davno zaboravljene priče. Koje je možda najbolje prepustiti zaboravu. Maigretu je očito važnije shvatiti čovjeka negoli uhvatiti zločinca.

Simenonov je krimić, kao i svaki drugi, igra žandara i lopova. Samo što u njoj žandar ne lovi lopova, nego vlastitu, ljudsku dušu.


Briljantan i jedinstven pripovjedač.
The Observer

Georges Simenon (Liege, 1903. - Lausanne, 1989.) francusko-belgijski pisac koji je u svoje vrijeme (ostavio je više od 450 romana) bio u središtu književnih sporova. Neki su mu pripisivali veliko umijeće i veličali njegov rad, štoviše svrstavali ga u najznačajnije pripovjedače koji su pisali na francuskom jeziku, dok su drugi njegovo djelo svrstavali u tzv. pučku književnost kojoj su oduzimali svaku vrijednost.

Svjetsku slavu stekao je detektivskim romanima u kojima umjesto akcije dominira dočaravanje atmosfere i psihološka analiza likova. Glavno pitanje koje zaokuplja njegovog detektiva Maigreta nije "tko je ubio", nego "zašto je ubio". Simenon u svojim romanima oslikava najrazličitije sredine, od pariških pločnika do arizonske pustinje, a u tim ambijentima kreću se zanimljivi likovi od kojih svaki nosi pečat svoje društvene pripadnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.