Još jedan zreli Šimić uzletio iz Drinovaca, iz Brotnja, leti visoko iznad tradicionalnih hercegovačkih motiva: kamena, siromaštva, šipaka i jasmina, pod njim u dubini zeleno se iskri Neretva. Moderan i tradicionalan. Ima pitomosti i milosti. Ima južnosti. Pjesme mu čitljive i čeznutljive. Pune sadržaja i smisla,...

Knjiga pjesama 'Ovo što nas je ostalo' tematski je okrenut svijetu Hercegovine, svijetu djetinjstva i nevinosti, što je iščezao u vrtlozima vremena i 'buke svijeta'. Tragajući za mitološkim toponimima pokušava se pjesnički rekonstituirati jedan svijet koji se raspao. Na taj se svijet naslanjaju iskustva...

Nova knjiga priznatog pjesnika, esejista, pripovjedača i publicista Mile Stojića sasvim je precizno određena kao Miscelanea. Središnja je njihova motivska preokupacija naša tranzicijska politička i kulturna zbilja; najrazličitije njene ekstenzije. Stilski, ipak, uvršteni tekstovi odražavaju rafinirani potez koji je...

Nova knjiga priznatog pjesnika, esejista, pripovjedača i publicista Mile Stojića raznorodna je i šarena mješavina tekstova što ih je autor, uglavnom u posljednje vrijeme, objavljivao u visokotiražnim tiskovinama, koji žanrovski variraju od reportaže i putopisa, preko (mikro)eseja i posvete, pa sve do pjesme u prozi.

Mile Stojić veliki je pjesnik recentne povijesne tragedije Bosne, duboko vezan za sudbine bezbrojnih ljudskih bića, čiji su najdraži pobijeni i čiji su životi uništeni. On jobovskom rječitošću piše pjesme koje su lirične, pune pažljivo odabranih detalja, duboko potresne, pjesme koje se ne mogu zaboraviti....

Osim što je jedan od najmoćnijih pjesnika na našim prostorima, Mile Stojić je umjetnik novinarstva, i to onog novinarstva koje postupno nestaje, koje se povlači u zadnje rovove pred svakodnevnim naplavinama trivijalnosti, pred svim tim senzacionalnim i spektakularnim i ekskluzivnim informacijskim obiljem koje služi zaglupljivanju...

Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu.

I ljubav je tu, u ovome romanu sačinjenom od pjesama, da pokaže kako doma i domovine više nemamo, i kako nam je – da se poslužim metaforom drugoga velikog pjesnika s juga, Petra Gudelja – jedina zemlja koju imamo ona što ju u ustima nosimo, a i ta nam je gorka.

Šta je, dakle, ono najvrednije u Stojićevoj poeziji? Lakoća pripovijedanja stihom, skoro pa besprijekorno ovladavanje formom koja – uz sadržaj koji uvijek dolazi kao destilat percepcije svijeta – čini jedinstvene cjeline, koje su u ovdašnjoj poeziji svojstvene samo nekolicini odabranih!? Jesu li najbolje strane njegovog pisanja, sada...