Šta je, dakle, ono najvrednije u Stojićevoj poeziji? Lakoća pripovijedanja stihom, skoro pa besprijekorno ovladavanje formom koja – uz sadržaj koji uvijek dolazi kao destilat percepcije svijeta – čini jedinstvene cjeline, koje su u ovdašnjoj poeziji svojstvene samo nekolicini odabranih!? Jesu li najbolje strane njegovog pisanja, sada nakon osme po redu knjige poezije "Večera bez politike", vezane uz to da on danas piše i pjeva bolje nego ikad zato što je u razdoblju zrelosti akumulirao iskustvo i znanje za poeziju koja ga može učiniti besmrtnim?

Ne, nijedno od pobrojanog nije najveći kvalitet, iako svi ovi argumenti nisu za odbaciti. Još je bolje kad se o jednom pjesniku može pisati i govoriti na takav način. Ipak, ono najvrednije u poeziji Mile Stojića, a to je očigledno i u ovoj knjizi, vjera je u poeziju, ostajanje na njezinoj strani. Zbog te tanke, ali vjerovatno najvažnije komponente kad je pisanje uopće u pitanju, mogu se zaboraviti i teorijski obrasci, čak i melodija riječi, i činjenica da se radi o jednom od najkultivisanijih pisama na našem govornom području. Ono što se neće i ne treba zaboraviti jeste da je ta varljiva i krhka stvar dala takve pjesme kao što su Kapetan Odisejeve mornarice, Naknadni epitaf za Iliju Jakovljevića, Haj, vaj, Krhotine uz dan 11. rujna... Takva vjera sada, nakon dva perioda u Stojićevom stvaralaštvu - »refleksivnog« i »stvarnosnog« – rađa novi kvalitet.

"Večera bez politike", pusta želja nas obilježenih tragedijama i skepsom, ovdje se materijalizirala u knjizi koja bi mogla postati jednom od najreferentnijih točaka novije hrvatske i bosanske lirike. Istoznačnost literarnog i životnog bivanja u slučaju knjige "Večera bez politike" je skoro jedinstvena pojava u nas i jedan od najvažnijih razloga zbog kojih ovu knjigu valja imati. Zbog vjere u poeziju, varljive kao što je i vjera u život sam, ali toliko zavodljive da joj je nemoguće odoljeti. Kao, uostalom, i ovoj knjizi poezije.
Ahmed Burić

Mile Stojić, Hercegovac, rođen je 21. siječnja 1955. Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio urednik Naših dana, Lica, Odjeka, Oslobođenja, Tjednika, Dana; deset godina kao lektor predavao južnoslavenske književnosti na Bečkom sveučilištu, a više od deset godina pisao redovnu kolumnu u spltskom Feral Tribuneu i u sarajevskim Danima. Objavio četrnaest knjiga poezije, te osam knjiga proze i esejistike. U Sarajevu su mu objavljena "Izabrana djela" u šest tomova. Knjige su mu prevedene na engleski, njemački, mađarski, talijanski, bugarski, poljski, slovenski i makedonski jezik. Dobitnik je desetine književnih nagrada, među njima Brankove (1978.), Goranove (2007.), te Ratkovićeve (2012.). Član je Društva pisaca BiH, Hrvatskog društva pisaca te PEN-kluba. Redovni je član Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH. Živi u Sarajevu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.