Nakon što smo u prvom dijelu trilogije "Virus, potres, brak" pratili kako se razvijao odnos pripovjedačice Sofije Kralj sa suprugom Maksom, središtu drugog sveska je Adam, Sofijin prijatelj s fakulteta. Adam se pojavljuje i u prvom dijelu, ali kao sporedan lik, a ovdje autorica detaljno opisuje kako dugogodišnji prijatelj postaje ljubavnik, ali i ključni intelektualni suputnik, partner s kojim Sofija strastveno iz dana u dan tranšira sve stranputice svijeta, kao i njihov međusobni odnos.

Knjiga počinje njihovim prvim susretima na Filozofskom fakultetu krajem šezdesetih, no većinom se zbiva između 1986. i 1991., u doba raspada Jugoslavije (s rastućom inflacijom, usponom Miloševića, intenzivnim osjećajem građanstva da je rat neminovan i nevjerovanjem da je moguć), a završava napadom JNA na Sloveniju 1991. Adam je napustio fakultet, radi na porti pa u skladištu jednog zagrebačkog poduzeća, živi s roditeljima, stalno pije i piše, ali ništa ne može završiti, a i ono što završi uništava jer nije zadovoljan napisanim.

„Na marginama društva mogu se stvarati vrijednosti. U središte smještaju se duše na prodaju”, kaže Sofiji, ali njegov alkoholizam i autodestrukcija sprečavaju Sofiju da se do kraja prepusti tom odnosu. Usprkos tome, njihov je odnos intenzivan; nalazeći u Adamu intelektualnu podršku i razumijevanje, Sofija Kralj upušta se u strastvenu i osebujnu erotsko-intelektualnu vezu, kakva dosad nije opisana na ovim prostorima.

Marina Šur Puhlovski i u ovom romanu "Adam" pokazuje spisateljsku virtuoznost. Adama ne upoznajemo samo kroz usta pripovjedačice koja sabire svoja životna iskustva, nego i kroz protagonističin dnevnik iz vremena kad je ljubav bila najživlja, te kroz uzajamna pisma, pa se registar teksta stalno mijenja. To ga pretvara u uzbudljivo tkanje kojim nam autorica iznosi vrlo kompleksnu priču i oblikuje jedan od najupečatljivijih likova novije hrvatske književnosti.

Marina Šur Puhlovski (1948.) rodila se u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju te komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U mladosti se bavila novinarstvom i književnom kritikom. Poslije napušta te djelatnosti da bi se bavila isključivo umjetničkim radom.

Piše romane, pripovijesti, pjesme u prozi, putopisnu i dnevničku prozu, eseje. Dosad je objavila knjige: "Trojanska kobila", (roman, 1991., II. izdanje 2007.); "Zec na tavanu", (kratke priče, 1996.); "Tajni život", (kratke proze, 1998.); "Zatočeno znanje", (pjesme u prozi, 1999.); "Ništarija", (roman, 1999.); "Pripovijest o bivšoj pjevačici...", (pripovijesti, 2000.); "Ispod stola", (kratke priče, 2001.); "Orada", (kratke priče, 2002.); "Zapisi s koljena", (putopisna proza, 2002.); "Izvandnevni zapisi", (proza, 2003.); "Antipojmovnik", (mini eseji, 2005. ); "Nesanica", (roman, 2007.), Novi zapisi s koljena (putopisna proza, SysPrint, 2008.), "Dnevnik izdržljivosti" (Stajergraf, 2009.), "Ljubav" (roman, Ljevak, 2010.), "Kultura me iznevjerila" (Alfa, 2015.), "Romantične pripovijesti," (Slavica film, 2015.), "Igrač" (roman, VBZ, 2017.), "Divljakuša" (V.B.Z., 2018. - V.B.Z. nagrada za najbolji neobjavljeni roman), "Treći život druge violine" (kratke priče, V.B.Z., 2019.) i "Zbogom djevojčice" (roman, VBZ, 2020.).

Dobitnica je nekoliko nagrada za kratke priče (Večernji list, Književni krug Karlovac), nagrade "Zvane Črnja" za najbolju knjigu eseja ('Kultura me iznevjerila'), u okviru Pulskih dana eseja, 2015. te V.B.Z. književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman (za roman 'Divljakuša'), 2018. Članica je DHK-a, HDP-a te ZUH-a.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.