Roman "Preko mosta" prepliće naizgled nespojivo: uron u baštinu, projekcije budućnosti, problematiku imigranata u našoj sredini i prodor umjetne inteligencije u naš život. Počinje protagonistovim povratkom u mjesto podrijetla: nakon očeve smrti i gubitka zaposlenja u knjižnici u kojoj je proveo cijeli radni vijek, muškarac pedesetih godina, neženja, napušta grad i nastanjuje se u zabačenom, šumom okruženom selu iz kojeg potječe. Premda se nadao spokoju i kontemplativnom uronu u prirodu, otkriva da je obiteljska kuća intenzivno prožeta prisutnošću pokojnog oca, posljednjeg izvornog stanovnika zaselka, kao i prethodnih generacija predaka.

Usto, tu sada živi i jedna mlada nebinarna osoba te žena otprilike njegovih godina, koja se također netom doselila iz grada. Protagonistovu samoću zamjenjuje intenzivna komunikacija i ambivalentni odnosi sa susjedima. U razgovorima i refleksijama razotkriva se povijest njegove obitelji i lokalne zajednice: krute, zaostale, često (samo)destruktivne patrijarhalne sredine. Potom jednu od ruševnih kuća obnavljaju nepalski dostavljači hrane, a za njima stižu i drugi, pretvarajući donedavno pusto selo u nepalsku koloniju.

U skladu s početnom rečenicom, “Sve je moguće“, roman postupno izlazi iz realističnih okvira.

Središnji se lik povlači sve dublje u šumu, s kojom se stapa duhom i tijelom. Istodobno, postaje vremenski putnik: zatječe se u raznim epizodama iz obiteljske prošlosti, zatim ubrzano proživljava sudbine ljudi koji ga okružuju. Usto u njegovoj svijesti oživljavaju brojne pročitane knjige: nižu se (prerušene, dekonstruirane, parodijski preuređene) situacije u kojima se junak ovog romana nalazi u interakciji s likovima iz djela domaće i svjetske književnosti te se naposljetku raspršuje u intertekstualnoj „šumi“, odnosno gustom tkanju osobnih uspomena, tuđih života i književnih citata.

U zaključnom dijelu romana nestaju svi „domaći“ likovi, a s blagim pomakom u budućnost i u distopijskom tonu prati se nepalska zajednica koja je preuzela selo te evoluirala prigrlivši – ne uvijek blagotvorne – mogućnosti koje se otvaraju daljnjim razvojem tehnologije, nadasve umjetne inteligencije.


Virtuozno i furiozno, duhovito i jezovito, ironično i dramatično, od pradavnina do posthumanizma – sve to u romanu koji će vas natjerati da se upitate: a što ako su oni već u mojoj glavi?
Kruno Lokotar

Marinko Koščec rođen je 1967. u Zagrebu. Diplomirao engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992.  Magistrirao književnost na sveučilištu Paris VII 1995. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997.  Doktorirao 2005. s radom na temu djela Michela Houellebecqa. Zaposlen na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 

Romanopisac, esejist i prevoditelj, objavio je romane: "Otok pod morem" (Feral tribune, 1999), "Netko drugi" (Konzor, 2001, nagrada ‘Meša Selimović’), "Wonderland" (2003, nagrada V.B.Z.), "To malo pijeska na dlanu" (Profil, 2005), "Centimetar od sreće" (Profil, 2008), "Četvrti čovjek" (Algoritam, 2011), "U potrazi za početkom kruga" (Sandorf, 2016) i "Sami" (V.B.Z., 2021).

Ostale knjige: zbirka eseja i prijevoda: "Skice za portret suvremene francuske proze" (Konzor, 2003), studija "Michel H. – mirakul, mučenik, manipulator" (HDP i Izdanja Antibarbarus, 2007.), "Mrmor u mraku : Antologija francuske kratke priče" (Profil, 2007).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.