Svojim nas je romanima Ivica Prtenjača odavno uvjerio da su bajke moguće, da mogu biti stvarnije od stvarnosti. Od "Brda", preko "Tihog rušenja" do "Alberta" ovaj prije svega pjesnik nježno ali dosljedno mrvi naše cinizme i blaziranosti, blokade i obrambene, često beskorisne mehanizme, okreće nas humanističkim idealima i, najvažnije, jedne drugima.

Tako se i ovdje, u romanu "Odeon" koji se odigrava na vrhuncu europske dekadanse, i to baš u mitologiziranom Parizu, među potpunim strancima događa ljepota običnosti svakodnevice, empatije i solidarnosti, ukratko – magija života samog.

Mjesto radnje Pariz je nakon Bataclana, ali ova profinjena priča kao da se odvija u međuprostoru, izvan vremena; središnji protagonist, zagrebački pjesnik na festivalskom gostovanju, poput palog anđela leluja kroz paralelnu stvarnost, pritom sa svojevoljne margine vidi jasnije od svih nas uvjerenih da smo u središtu zbivanja.

Shvatit ćemo brzo da se oko njega takvog, plahog heroja malih stvari, vlasnika svih riječi u stvaralačkoj krizi, vrti svijet, dok je on, kao Pekar iz "Brda", predan svojim meditacijama i pasijama, dok tuguje za poezijom koja mu znači sve, ali više ne uspijeva pisati. No, junak Brda vraća se kući, a Daniel nije siguran ima li se kamo i kome vratiti pa ostaje, promatra, razgovara, pomaže, hoda i živi taj Pariz daleko od turističke vreve, nekako utišano i nenametljivo, a opet svrsishodno i ponosno.

Udarajući takt rekvijema za neki bolji, umnogome poražen svijet Ivica Prtenjača ispisuje i intimistički omaž pjesnicima, tim divljim detektivima života; upravo zato "Odeon" pulsira od začudnih slika, humora, naposljetku krasno stiliziranih i neočekivanih uvida, svega onoga zbog čega volimo Prtenjačine proze. Čitamo ih strasno i posvećeno, kao jednu, neprekinutu priču, kao ono u što vjerujemo.

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.

Objavio je više knjiga poezije i proze od kojih: "Dobro je, lijepo je", "Pisanje oslobađa", "Uzimaj sve što te smiruje", "Brdo", "Tiho rušenje", "Plivač", "Sine, idemo kući", "Kino Sloga". Po dvostruko nagrađenom romanu "Brdo" snima se igrani film. Knjige su mu prevedene na nekoliko jezika, više je puta nagrađivan i antologiziran. Živi i radi u Zagrebu kao radijski autor i slobodni umjetnik. 

Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998., Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), Dobriša Cesarić za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), Risto Ratković za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.