Priče iz nove knjige Zorana Ferića "Spiderman" nastajale su paralelno s njegovim romanima "Na osami blizu mora" i "Putujuće kazalište", u razdoblju od petnaestak godina i tematski su vrlo raznorodne – mnoge seciraju bračne odnose, ali tu je i snimanje filma o masakru kraj Dubice u Domovinskom ratu, priča koja se događa u Komiži prije pedesetak godina a podsjeća na antičku tragediju, pripovijest koja prati jedno neobično putovanje po Čileu…

Koliko god bile udaljene te su priče istovremeno i isprepletene, pripovjedač je isti i mi čitajući knjigu kao da surfamo kroz razna razdoblja njegova života. Neke se priče pak sastoje od manjih, relativno samostalnih cjelina koje su povezane prostorom ili pripovjednom situacijom, pa imamo dojam kao da je u knjizi nekoliko manjih knjiga priča, koje možemo vrlo lako zamisliti i kao zasebne knjige. Ali sve su one međusobno majstorski povezane, podupiru i produbljuju jedna drugu, i svjedoče o Ferićevom kompozicijskom umijeću, zadivljujuća je vještina s kojom on gradi svoje knjige i njihove svjetove.

Dvadeset pet godina nakon knjige priča "Anđeo u ofsajdu", Ferić se "Spidermanom" vraća žanru s kojim je ušao u književnost i koji ga je učinio jednim od najznačajnijih domaćih pripovjedača. Za one koji se pitaju koliko se u tih 25 godina autor promijenio, evo mogućeg odgovora: I dalje su tu crni humor i groteska, ali autor je u ovoj knjizi nježniji, suptilniji i čini se da više voli svoje likove.

Priče u "Spidermanu" su intrigantne, dinamične, prožete nenametljivim humorom, ali i uznemirujuće i često potresne. Ponekad su to zamršeni pripovjedni labirinti, ali njihovi su svjetovi bogati i kompleksni, a njihovo čitanje prava avantura.

Zoran Ferić, rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. Gimnaziji u Zagrebu. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Prvu knjigu priča, "Mišolovka Walta Disneya", objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, "Anđeo u ofsajdu", objavljenu 2000. dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman "Smrt djevojčice sa žigicama" objavio je 2002. godine, a sljedeće godine izlazi mu zbirka kolumni pod naslovom "Otpusno pismo" koje je pisao za tjednik Nacional. Roman "Djeca Patrasa" objavio je 2005. u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Nakon šest godina pisanja, 2011. izlazi mu roman "Kalendar Maja" za koji je dobio Nagradu Vladimir Nazor, Nagradu Jutarnjeg lista, Nagradu Grada Zagreba i Nagradu pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni "Apsurd je zarazna bolest" izašla je 2012. godine. Tri godine poslije javlja se novim romanom "Na osami blizu mora" (2015.) za koji dobiva Nagradu Fran Galović, a 2020. romanom "Putujuće kazalište" za koji je ponovo dobio Nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolju proznu knjigu.

Do sada je objavio tri slikovnice, "San ljetne noći" (Nagrada Grigor Vitez, 2019.), "Suze svetog Lovre" (2020.) i "Romeo i Julija" (2021.). Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.