Roman-esej intrigantnog naslova "Sveto pismo" upravo s pismom počinje: otkrićem antičkih glinenih pločica koje je potrebno dešifrirati, i tako odškrinuti vrata u jedan izgubljen svijet, koji se polako isprepliće i prožima s onim našim. Dva toka, fikcijski i esejistički, teku usporedno i matematički uravnoteženo, nalik na dvostruku DNK zavojnicu, no, kao i obično u knjigama Dragana Juraka, počesto ih je zapravo teško razlučiti.

Kroz živopisne, vremenski i prostorno udaljene likove Arheologa, Profesorice, Navigatora i ostalih, od početka XX. stoljeća naovamo pratimo priču o jednom pismu, strasti i Smislu. Na mapi jednako toliko imaginarnoj koliko i stvarnoj, od Otoka i Središnjeg mora, preko Londona i Oxforda, Brooklyna i New Yorka, do Los Angelesa, likovi koji su tek dalek odjek povijesnih ličnosti, često neovisno jedni o drugima sudjeluju u zajedničkoj potrazi.

Autofikcijski lik Pripovjedača oglašava se iz suvremenog Zagreba, njemačkog Triera ili svog sna, vlastitu kontrapunktsku dionicu ispredajući kao sveprisutni kulturno-umjetnički palimpsest, u rasponu od Krasznahorkaija i Tarkovskog, preko Borgesa i Freuda, do Ozua i Junga.

Dragan Jurak (Zagreb, 1967.), filmski je i književni kritičar Quoruma, Nedjeljne Dalmacije, Feral Tribunea, Jutarnjeg lista, HRT-a, portala Moderna vremena i Novosti.

Objavio je zbirku pjesama "Konji i jahači" (nagrada „Goran za mlade pjesnike“ 1994.), i zbirke eseja "U zaklon!" (2014.), "Život jahača u trenutku skoka konja preko prepone" (nagrada „Julije Benešić“ za 2020.), i "Ah!" (2021.)

Za rukopis romana "Peléov priručnik" dobio je književnu nagradu V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman 2022. godine.

Koautor je monografija: Berković (2016.), Tanhofer (2017.), Tko pjeva zlo ne misli (2020.) i Protest (2022.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.