Zuzi, glavna junakinja "Balade o sretnoj osobi" dvadesetdevetogodišnja je djevojka s Downovim sindromom koju su roditelji na jednom otoku držali zatvorenu skoro dvadeset pet godina, u maloj kući, praktički u centru grada. Gotovo nitko nije znao za nju, tek poslije smrti oca majka prvi put izlazi s njom na rivu. Uz nju, druga heroina romana je zagrebačka defektologinja koja ima kuću na otoku i koja će, nakon smrti majke, posvojiti Zuzi u vrlo dramatičnim okolnostima.

Usprkos tome što je to čin ozbiljnog altruizma, ne nailazi na odobravanje okoline, nego na optužbe i sumnju u njene motive, a Zuzi pak na netrpeljivost i grubost, pa je taj sudar s vanjskim svijetom vrlo izazovan i traumatičan. Zuzi o svemu tome piše u svojim pjesmama, u roman je ubačena gotovo čitava zbirka pjesama koja čitatelju omogućuje pogled iz njene perspektive: od odrastanja u izolaciji, do neočekivanog izlaska u život i među ljude. Zapravo, ta je zbirka lirski dnevnik onoga što joj se dogodilo u životu.


Zoran Ferić je napisao kompleksnu i intrigantnu priču, ne samo o osobi s posebnim potrebama i otočkoj izoliranosti nego ponovo i o širem društvenom kontekstu bez kojeg nije moguće sagledati život njegove junakinje. Pa ako je u dosadašnjim knjigama često tematizirao smrt i nesreću, zlobu sudbine, ali i zloću ljudi, a toga ne nedostaje i ovdje, u ovom je romanu ipak u prvom planu ono što dosad nije često bila Ferićeva tema: dobrota i požrtvovnost. "Balada o sretnoj osobi" je potresan i katarzičan roman.

Zoran Ferić, rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. Gimnaziji u Zagrebu. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Prvu knjigu priča, "Mišolovka Walta Disneya", objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, "Anđeo u ofsajdu", objavljenu 2000. dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine.

Prvi roman "Smrt djevojčice sa žigicama" objavio je 2002. godine, a sljedeće godine izlazi mu zbirka kolumni pod naslovom "Otpusno pismo" koje je pisao za tjednik Nacional. Roman "Djeca Patrasa" objavio je 2005. u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Nakon šest godina pisanja, 2011. izlazi mu roman "Kalendar Maja" za koji je dobio Nagradu Vladimir Nazor, Nagradu Jutarnjeg lista, Nagradu Grada Zagreba i Nagradu pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni "Apsurd je zarazna bolest" izašla je 2012. godine. Tri godine poslije javlja se novim romanom "Na osami blizu mora" (2015.) za koji dobiva Nagradu Fran Galović, a 2020. romanom "Putujuće kazalište" za koji je ponovo dobio Nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolju proznu knjigu. Godine 2022. objavio je roman "Dok prelaziš rijeku", a 2024. knjigu priča "Spiderman".

Objavioje  i slikovnice, "San ljetne noći" (Nagrada Grigor Vitez, 2019.), "Suze svetog Lovre" (2020.) i "Romeo i Julija" (2021.). Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca.

Knjige su mu prevedene na desetak jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.