Kad započne s lektirom ovog, u svojem katkada upravo vrtoglavom vrludanju zapravo savršeno strukturiranog romana, naklonjeni će čitatelj, posebno ako se generacijski donekle podudara s autorom i većinom njegovih likova, isprva pomisliti da se našao na stranicama neke kronološki intonirane bildungs literature i nostalgično uzdahnuti za osamdesetim godinama, to više što će mu one gotovo iz svakog pasusa odjekivati i zvučno, glazbeno, rokerski, pankerski, novovalno – jer ima li uopće dobrih romana kojima ne bismo mogli na dva-tri albuma stisnuti i suvisli soundtrack, a Vava, koji već po vokaciji u svojoj pripovjedačkoj tehnici utjelovljuje sretan spoj glazbenog i književnog senzibiliteta, pravi je majstor u kreiranju takvih.

Tek što čitatelj pomisli da se bezbrižno ljuljuška na valićima pretpostavljene fabule, početak će mu se naći odmaknut u daleku budućnost, a kraj će već biti dobrano iza njega. I još: zamršen mozaik ljudskih i međuljudskih odnosa, koji nas i opet majstorski nuka da se identificiramo s likovima i njihovim životnim storijama, polako će se, uza sva grananja, račvanja i tek naoko slučajne izlete u druge kontekste, sliti u jedan jedini. Ljubav je to u isti mah grešna i privlačna, moguća i nemoguća, željena i zazorna, prisna i strana, Freud bi rekao – zastrašujuća. Ljubav između istinskih protagonista, Ede i Lole, koji nikako da je ostvare, a opet kao da oboje nesmiljeno uživaju u njezinu odgađanju. Sve se to, sasvim intuitivno, može lako razumjeti i kroz naslove i stihove pjesama, kojima roman od vlastita naslova nadalje zaista ne oskudijeva.

Griješim li jako kažem li da je priče poput Vavinih tekstovima svojih pjesama, koje su i same samo soundtrack tlapnje o totalnom životu, nekoć, primjerice, vješto pričao Lou Reed? I kad napis na Lolinoj njujorškoj majici – možda najzgodnija pornodvosmislica u romanu – među retke Vjetra i zastava doleprša upravo s njegova albuma. Što je, dakako, samo jedan u beskrajnom nizu sretnih primjera.

Boris Perić

Vlado Simcich Vava rođen je u Rijeci, gdje živi i radi. Tijekom studija hrvatskog jezika i književnosti upušta se u avanturu rokenrola. I nakon diplome, umjesto profesorske katedre, bira neizvjesnost egzistencije s električnom gitarom. Samo ponekad zažali zbog toga. Osim velikog broja snimljenih albuma, kako samostalnih, tako i onih s grupama Laufer, Mone, Blagdan Band, Turisti, Boris & The Batts, Paraf te brojnih suradnji, nakon dugog odlaganja, objavljuje i svoju prvu knjigu "Odstranjivač ljubavi", koja ujedinjuje zbirku priča i jedan kraći roman.

Surađivao je s omladinskim listom Val, pisao za Novi list, razne portale, te bio urednikom na Radio Svidu. Osnivač je neformalne književne skupine Ri Lit, s kojom doduše samo jednom nastupa, ali održava društvo na okupu kroz tradicionalnu godišnju manifestaciju Noć velikog čitanja.

Autor je glazbe za dokumentarni film Bosanoga Morane Komljenović, te kratki film Neka ljubav kaže sve o nama Kristine Barišić.

Objavio je knjige "Odstranjivač ljubavi" (ICR, 2012.), "Srce od gume" (VBZ, 2014.), "Canzoni d’una volta" (Studio TiM, 2017.), "Podudarnosti" (Naklada Val, 2020.) i "Kapetan onkraja" (Fragment, 2024.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.