Zbirka je otkrila pisca priča koje govore o čudnim strojevima što čudno utječu na ljudske živote, o proizvodima najviših razina ljudskoga uma koji, jednom stvoreni, njime ovladavaju, o kemijskim spojevima što postaju nametnicima ljudskoga tijela ili strojeva što ih je čovjek stvorio, ali i njegovim gospodarima. O...

Veličina romana 'Zar je to čovjek' je u tome što Primo Levi piše sa začudnom smirenošću. Traganje za ravnotežom između vlastite boli i opore emotivne samodiscipline kojom je pisan ovaj roman, nije tek dužno izbjegavanje patetike, već  vještina izuzetnih pisaca.

'Utopljenici i spašeni' prima Levija primijenjena su antropologija, bolna u svojoj raspetosti između potrebe za vjerom u čovjeka i strahom od tog istog stvora: ako je jednom već bio u stanju stvoriti Auschwitz, znači da ga uvijek i opet može ponoviti. S tom mišlju valja nam živjeti među ljudima i sačuvati ljudskost.  

Kako raspolažem hibridnim 'inputima', rado sam i s radoznalošću prihvatio prijedlog da i ja sastavim "osobnu antologiju", ne u borgesovskom smislu auto-antologije, već retrospektivnu i dobronamjernu zbirku koja bi osvijetlila moguće tragove onoga što je od napisanoga pročitano.