Razlog zbog kojeg sam odlučio pisati o književnosti u kontekstu pamćenja jest što u literaturi nisam našao odgovor na pitanje što o književnosti misli (provjereno), kako književnost pamti, kako se prema književnosti odnosi većina čitatelja, neprofesionalnih čitatelja, po mojoj procjeni simboličnih (barem) devedeset i devet posto.

Čitatelju koji voli otkrivati nove poglede u književnosti zasigurno će biti drago što je Cesar Aira prijevodom predstavljen domaćoj publici. Njegov drugačiji pristup književnom djelu i stvaranju teksta kao posljedicu ima priču koja čitatelju otkriva vezu između slatkiša kupljenog na ulici, šifriranih zvučnih poruka koje protagonistu odzvanjaju u glavi, krijumčara golf palica i jednog fikcionalnog...

Pišem stavljajući jednu za drugom stranice koje sam napisao u posljednja četiri ili tri mjeseca. Cjelina se izgradi sama od sebe. Autor mora zatvoriti oči i imati povjerenja. Ako se previše uključi, ako pokuša strogo kontrolirati, dobit će nešto konvencionalno i banalno. Naši životi su također nizovi nepovezanih i kontradiktornih činjenica koji završavaju oblikovajući harmoničnu figuru, u dobru ili u...

Ideja svake umjetničke provokacije je poticati ljude na razmišljanje. Nikad nije bila stvar u šokiranju publike navikle na drukčiji umjetnički izražaj. Umjetnička provokacija prosvjetljuje. Na nižoj razini istu stvar čine karikature u dnevnim tiskovinama. Umjetnička provokacija educira ljude koji žele više znanja od onoga kojeg su pročitali u udžbeniku. I čini ih slobodnima. Ili slobodnijima. Jer...

Gdje su hrvatski pisci? Gdje su im grobovi i tko im ostavlja ruž(e) na nadgrobnoj ploči? Čini mi se da mrtvi hrvatski pisci umru svake godine iznova po još jedan put, tamo negdje u lipnju, kad nova generacija učenika napusti školske klupe - umru tada ponovno jer jedino mjesto gdje su živjeli i spominjali se bili su udžbenici i lektira učenika - djece koju izlaskom iz škole više nitko neće podsjećati na...