Kao i u dosadašnjoj prozi Vuković Runjić pleše, za sada još uvijek bez većih grešaka u koracima, po opasnom rubu intelektualnog i trivijalnog zbog čega se i ovaj njezin roman može čitati u najmanje dva ključa – kao uvrnuta parodija bajke i zapis o dokonim ženama iz predgrađa prepunim seksualnih maštarija ili kao ozbiljan postmodernistički tekst. Ni jedno ni drugo čitanje nije pogrešno i ima što...

Kako je kod nas i dalje neizvjestan omjer između slastičarnica, zbog kojih nam grad više nalikuje na neko zabačeno ljetovalište nego na metropolu, te knjižara koje postoje i funkcioniraju u strogom centru, nadam se da će naša knjižara doprinijeti prevagi nekih pametnijih sadržaja... Računamo s time da će knjižara koju otvaramo, poput naših knjiga, stvoriti svoju publiku, ali i naslijediti one koji su...