Finska povijest prepuna je skrivenih, latentnih konflikata i tabua, događaja o kojima se nije pisalo. Sve više sam bivao okupiran tom temom. Krenuo sam s dvije zbirke pjesama i dvije zbirke kratkih priča, a cilj mi je bio postati pisac koji dokumentira današnji, stvarni, stvarnosniji život, ako želite. I mene čudi što pišem povijesne romane, ali ipak, ja očito jesam proizvod vremena socijalnog razvoja. Kod...

Nisam nikada maštao o tome da ću biti pisac, svirao sam, crtao, još u srednjoj školi radio za tadašnje najvažnije novine u Jugoslaviji, davao intervjue, a pisanje se dogodilo sasvim spontano. Jednog dana počeo sam tući po pisaćoj mašini, to iskrenje riječi mi se dopalo i zapalilo me za pisanje.

Tokom svoje prakse počeo sam sustavno da koristim nekoliko hrvatskih izraza i ponekad ijekavicu. Danas ne mogu da napišem "dete" nego "dijete" jer kad kažem dete, ispada kao da nema nogu. Ne mogu napisati "povest" nego "povijest". I s time su se morali pomiriti moji lektori i izdavači. Naravno, ovo sve se gubi kada se prevede, ali dok smo u našem miljeu, to je taj mišung, donekle prirodan, ipak sam u Hrvatskoj...

Internet je otvorio brojne mogućnosti za mlade i neafirmirane autore. Postoje književni portali, blogovi, elektronski časopisi gdje autori objavljuju segmente rukopisa. A tu su i platforme za digitalno objavljivanje koje postaju jako popularne upravo iz razloga što eliminiraju izdavače i sve druge aktere u pripremi za tisak pa autori nemaju nikakvih prepreka. Prihvaćam takav način objavljivanja, ali uvjerena...

Meni je pisanje, između svega ostalog, i stalna potraga za sobom razapetim između zavičajnosti i apatridstva, između konzervativizma i potpune otvorenosti svijetu u svoj njegovoj šarolikosti, između prošlosti i sadašnjosti, između želje za stabilnošću i stalnog nemira, između dosljednosti i praktičnosti... vjerujem u mnogostrukost identiteta i zazirem od onih koji, kad je identitet posrijedi, zazivaju...

Razlog zbog kojeg sam odlučio pisati o književnosti u kontekstu pamćenja jest što u literaturi nisam našao odgovor na pitanje što o književnosti misli (provjereno), kako književnost pamti, kako se prema književnosti odnosi većina čitatelja, neprofesionalnih čitatelja, po mojoj procjeni simboličnih (barem) devedeset i devet posto.