Jedan od provodnih motiva u ovoj, kao i u prethodnoj zbirci, jest odustajanje od želje za mijenjanjem svijeta. Melankolija je onda osjećaj koji se neminovno javlja u nama koji jesmo sudjelovali u nekim oblicima kolektivnih nastojanja za promjenom, pa bilo to i na nekim mikro razinama. Istodobno, nemoguće je od te želje za promjenom odustati, tako da je riječ o jednoj trajnoj ambivalenciji, unutarnjoj napetosti.

Pišem po svom oku i pokatkad po svojoj duši, tako stvari nastaju kod mene. Trudim se uvijek pisati o važnim stvarima, a sad jesu li to magareće uši, durbin ili trenutak epifanije nije na meni da odlučujem, to je na čitatelju. Poezija je sve. Bez nje, ni mene, ni mojih knjiga ne bi bilo. Njoj dugujem odnos prema tekstu, a tu količinu ljubavi koju osjećam za dobru pjesmu ja vam ne mogu niti opisati, bojim se...