Biti "mona i štupido“ je časno zanimanje, jer znači dijeliti sudbinu zajednice, jer znači da nam je glavna imovina naivna vjera da će nam svima sutra ipak biti bolje, ako se budemo trudili i ne budemo se dali gaziti, da društvo kojega smo dio ipak napreduje zahvaljujući našem doprinosu, unatoč pojedincima koji smatraju da njima može biti dobro bez obzira koliko je loše njihovim susjedima. Sasvim je...

Kakav bih ja to bio čovjek kada bih u svoju literaturu ugrađivao mržnju. To je nemoguće, papir se opire tome, riječi, jezik sve se opire tome. Svi dobri pisci su mahom antinacionalisti. Moja književnost o ratu je takva kakva je, realna. To je snimanje filmskom kamerom. Kad gledaš taj film na tebi je da donosiš zaključke. Sve je vidljivo, nema relativizacije, zna se vrlo dobro ko pripada kojoj vojsci....

Ako se bavite književnom kritikom, uputno je isključiti strah od zamjeranja. Potrebno je biti dobronamjeran, pakost s kritikom nema i ne bi trebala imati baš ništa zajedničko. Prigovore treba artikulirati kulturno,  s mjerom i sa stilom. Ako ste sigurni u svoju neovisnost, dobronamjernost, i pokušavate raditi na tome da zadržite što višu razinu argumentacije, poneka neugodnost ipak sigurno neće izostati,...

Nije nikakva mudrost reći da mi kao ljudska bića u sebi nosimo potencijal i dobra i zla. Iako to znamo, vrlo nam je teško shvatiti da su obični ljudi ti koji čine i jedno i drugo. Kako ćemo se ponašati, naravno, ovisi o karakteru, odgoju, ali i situaciji u kojoj se nađemo. Ali vrlo je teško reći zašto se jedni u istoj situaciji odlučuju za dobro, a drugi za zlo. Nitko od nas ne može tvrditi da nema...

Knjiga ima samo jedan cilj, a to je doći do čitatelja i do drugog čitatelja i trećeg i tako do milijuntog. Književnim festivalima knjigama se daje druga dimenzija koja nije nužno dobra. Najćešče nije dobra. Kriteriji su uglavnom čudni, gleda se tko zna što. Previše vlada politika, međusobna poznanstva, netko je uvijek nekome konkurencija... nije to zdravo. Knjiga je za čitanje jedan na jedan sa...