Sve pozitivne uredničke prakse koje sam doživio u svojoj spisateljskoj karijeri nastojim primjenjivati i u svom uredničkom radu i ponašam se prema svojim autorima onako kako bih volio da su se moji urednici ponašali prema meni. Neki od njih i jesu, ali ja to još nastojim nadograditi pa sam autorima ne samo urednik nego nerijetko postanemo i prijatelji, šank-kolege, a često sam im i zamjena za psihijatra.

Baš kao što književnost ne može postojati bez jezika kao forme koja ispisuje misaone sadržaje, tako je i književnost koja nastaje bez prirodnog aspekta – uma i duha – samo forma bez sadržaja; umjetna, a ne umjetnička književnost. Drugim riječima: um proizvodi i umjetno i umjetnost, ali umjetno ne može proizvesti umjetnost, jer mu nedostaje um.