Svatko u svom životu sam sebe protjera iz svoje prošlosti, iz dijela vlastitog života. Neprestano se premještamo iz tijela u dušu, iz ljubavi u ravnodušnost, iz doma u vanjski svijet koji može biti vrlo surov; iz samoće u masu polu-čovječanstva i intelektualno sterilnih ljudi. Takva premještanja budu poprilično gruba.

U selfijima se subjekt i objekt slike (izjednačeni) pojavljuju u prednjem planu u odnosu na pozadinu koja reprezentira prostor svijeta. 'Gramatika' slike je takva da je u fokusu objekt samoprezentacije, a kao sekundaran fakt iza njega ostaje visjeti cijeli svijet. Taj je Narcis u neposrednoj opasnosti od utapanja u svom odrazu, bez ikakve potrebe za vanjskim svijetom.