Haruki Murakami vodi vas kroz Školu kreativnog pisanja Milane Vuković-Runjić

Održava se
25.01.2016. u 18:30h

Tajanstveni trosložni roman Harukija Murakamija 1Q84, koji se u Japanu u prvih mjesec dana prodao u više od milijun primjeraka, bit će lajtmotiv devetotjednog proljetnog semestra Škole kreativnog pisanja koju je prošle godine otvorila urednica i spisateljica Milana Vuković-Runjić, čiji autorski pedigre broji više od 20 objavljenih naslova te nebrojene kolumne u našim najtiražnijim tiskovinama.

"Zamislite da se zovete Tengo, da ste mladi profesor matematike koji sanjari o tome da postane pisac, no umjesto toga dobije zadatak da preradi roman djevojke po imenu Fukaeri. Radeći na njezinom rukopisu, Tengo shvati što je pisanje i kakvu priču želi napisati. Upoznajući se s Tengovim metodama, pokušat ćemo ih primijeniti i na vlastito pisanje. Zašto da junak nastavka Škole kreativnog pitanja ne bude – književni lik? Svakog ponedjeljka nakon uvodnog predavanja poslužit ćemo se jednim njegovim promišljanjem i primijeniti ga na vlastite rukopise" – otkrila je osnovnu nit vodilju u radu s polaznicima Milana.

Proljetni semestar Škole kreativnog pisanja započinje 25. siječnja u 18,30 sati u Knjižari Vuković&Runjić u Teslinoj 16 (Zg), a odvijat će se u jednoipolsatnom ritmu svaki ponedjeljak u isto vrijeme sve do 21. ožujka, što zajedno uključuje devet termina. Nakon svakog uvodnog predavanja slijedi rad na tekstu na kojem se polaznici mogu osobno posavjetovati i analizirati tekstove s voditeljicom.

Nove polaznike očekuje i poklon knjiga za vjetar u „spisateljske prste“. Broj polaznika je ograničen, a prijave se mogu poslati na mejl vukovicirunjic01@inet.hr ili 4810-742.

Milana Vuković-Runjić

25. siječnja
Da bude zadovoljan, trebalo mu je samo njegovo nalivpero Mont blanc, njegova plava tinta i listovi pisaćeg papira, svaka stranica iscrtana s četristo praznih kvadratića spremnih da prihvate četristo znakova.
(Pisac i njegovo djelo, strah od papira, ekrana, početka)

1. veljače
Sklopio je oči i dugo osluškivao kapi kako kapaju iz onog izvora u njemu. I s vremenom su mu prirodno navrle i riječi. Malo-pomalo, bez ikakve žurbe, počeo ih je oblikovati u rečenice.
(Nadahnuće i kako ga dosegnuti - od romantičarske vizije do postmodernizma)

8. veljače
Birao je riječi s pažnjom majstora keramičara koji odabire
Savršeni komad pločice da ispuni uski prorez na podu kupanoce i razgledava ga sa svih strana da vidi uklapa li se.
(Je li pisanje "nepodnošljivo lako" ili do bola teško? Kako odabrati prave riječi za vašu priču?)

15. veljače
Uhvatio se sljedećeg zadatka, a to je da iz odebljalog rukopisa ukloni sve što nije nužno, da izreže svaki suvišni komadić masnog tkiva.
(Krojenje, rezanje, prekrajanje: posao kojim se ne bave samo krojači)

22. veljače
Stil je trebalo znatno poboljšati, ali hoće li moći to izvesti a da ne uništi temeljnu prirodu i ugođaj djela. Nije li to isto kao dati leptiru kostur?
(Mikrostrukture stila i kako ih pokoriti?)

29. veljače
Izbacio je svaku naznaku ega, otresao sve suvišne ukrase i izbrisao sve vidljive tragove nametnute logike. Zadavao si je točno određeno vrijeme da proširi tekst koliko ide, a zatim opet da skrati tekst koliko ide.
("Čarobno" smanjivanje i povećavanje teksta - je li to moguće u zbilji, ili samo u bajci?)

7. ožujka
Isprintao je grubu verziju, spremio dokument u memoriju, isključio računalo ii odmaknuo ga na jednu stranu stola. Zatim je, s olovkom u ruci, još jednom pomno pročitao cijeli tekst, ovaj put na papiru. Dojam što su ga ostavljale riječi koje je birao mijenjao se ovisno o tome je li ih pisao olovkom na papiru ili ih ukucavao na tipkovnici. I jedno i drugo bilo je nužno.
(Strogo i strože: nakon "gotove" knjige neizbježno je čitanje s olovkom u ruci, križanje i nadopisivanje)

14. ožujka
I ponovno je izbacio dijelove koji su mu izgledali suvišnima, dao mesa odlomcima koji su djelovali kao da ih treba pojačati i redigirao cijele dijelove tako da se glatko uklope u ostatak priče. Tamo gdje riječi nisu savršeno pristajale, usklađivao je oblik. Najmanja razlika u nijansi mogla je oživjeti ili ugušiti odlomak.
(Najteže je na kraju: briga o svakoj riječi u vašem tekstu i svijest o tome koliko su detalji bitni)

21. ožujka
Još jednom na zaslonu pročitao je prepravljeni tekst. Nije loše, rekao je sam sebi. Svaka rečenica imala je potrebnu težinu, a to je cijeloj stvari davalo prirodan ritam.
(Sami smo svoji prvi i najstroži čitatelji. Možda ćemo biti zadovoljni s našim rukopisom!)

EPILOG:
Kazaljke na satu primicale su se brojci pet, a dnevno je svjetlo polako gasnulo. Sutra će se latiti novog komada romana. Otišao je u kuhinju, pristavio stolić s vodom i samljeo kavu. Pojeo je nekoliko krekera sa sirom, nakon toga jabuku, a kad je voda zakipjela, skuhao je kavu. Dok je pio kavu iz velike šalice, zabavljao se razmišljajući o seksu sa svojom starijom djevojkom.
(Ima i drugih dobrih stvari u životu osim pisanja, samo što ni jedan pisac u to ne vjeruje).