Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Marko Podrug • 18.01.2013.

Ivo Brešan : Stvarnost je iluzija, svi živimo u hologramu

Ivo Brešan; Foto: Šibenik news

Sedam stuba do trona Brešan Ivo

Tri kapućina i jedan čaj, toliko je u nešto više od sat vremena popio Ivo Brešan, dok smo sjedili u baru kod njegove omiljene konobarice Ivanke. Leži li tajna njegove iznimne autorske plodnosti u intoksikaciji kofeinom? Ili je, pak, tajni sastojak recepta dugovječne kreativnosti u besanim radnim noćima i cjelodnevnom spavanju? Ili mu njegov svakodnevni večernji dir po šibenskom predjelu Šubićevac daje dovoljno svježeg zraka i inspiracije za karijeru koja sad traje već gotovo šest desetljeća? Tko će ga znati... Povod našeg sastanka kod Ivanke na šanku bio je Kristijan Gazivoda i njegove žrtve, što bi bio sasvim prikladan podnaslov Brešanove aktualne knjige "Sedam stuba do trona" (Profil, 2012.).

**

Marko Podrug : Odakle je došla inicijalna ideja za knjigu?

Ivo Brešan: Meni je duboko u sjećanju ostao jedan britanski film iz 1949., u nas je igrao pedesetih pod naslovom "Nježno srce". Tu se također radilo o čovjeku koji je morao likvidirati čak deset ljudi, i ne ostaviti nikakve tragove, kako bi se domogao vojvodske titule. Film je bio neobično zabavan, a u njemu se proslavio Alec Guinness, koji je igrao svih deset žrtava. Već me odavno počelo kopkati da napravim našu verziju "Nježnog srca", a čak sam sa sinom Vinkom počeo raditi scenarij za film, ali smo brzo shvatili da je pred nama pregolem zadatak, pa smo odustali. Odlučio sam se napisati roman, gdje postoji niz načina izražavanja - od naracije, dijaloga, opisa likova, događaja - dok u filmu imate samo sliku i dijalog.

Dakle, knjiga je nastala po nesnimljenom filmu.

Tako nekako.

Zaplet romana poprilično uranja u pravničku i policijsku praksu. Jesu li vam bile potrebne konzultacije s odvjetnicima, inspektorima, pa i mađioničarima, budući da je to zanimanje glavnog junaka?

Naravno, jer ulazio sam u područja koja su mi manje poznata. Ako mislite na opisani proces funkcioniranja holograma, tu mi je trebalo najmanje savjetovanja, jer sam dosta već o tome znao. Proces stvaranja hologramske slike je vrlo složen i sve vrvi stručnim terminima i da sam pokušao to sve prenositi u knjigu, to bi kvarilo naraciju. Zato sam uzeo samo ono osnovno iz tog procesa, da bude svakome razumljivo, a i da čitatelj shvati da to nije nešto izmišljeno, već da se to stvarno radi. A pomoglo mi je i to što sam vidio holograme u Disneylandu na Floridi, gdje sam vidio ljude koji to zapravo nisi bili. Konzultacije su mi, s druge strane, bile potrebne s pravnicima, a ključna stvar je tu bila može li naslijediti imanje netko tko je zbog zločina u zatvoru. Može, ali pod uvjetom da nije zločin napravio nad obitelji ostavitelja.

Prava stvarnost su ideje, a ovo po čemu se mi krećemo je samo površina, odnosno nesavršeni odraz samih tih ideja.

Prokletnici Brešan Ivo
Ništa sveto Brešan Ivo

Prve recenzije očekivano ističu da je i vaša nova knjiga kritika ovog nesretnog tranzicijskog društva. Iskreno, je li se ikad neko društvo promijenilo nabolje nakon što su ga književnici kritizirali?

Nikad se to nije dogodilo! Književnost nikad nije uspjela popraviti društvo, uvijek su se stvari odvijale po nekim drugim zakonima, nego što bi to književnici sugerirali. Tu možemo izuzeti neke knjige koje su pokrenule mase, poput Biblije i Kurana, ali tu već ne pričamo o književnosti. Svako beletrističko djelo je subjektivno viđenje autora koje se može i ne mora prihvatiti.
 

Ipak, pisce su nekad i na ovim prostorima hapsili, sistem ih se bojao...

Sistem je bio paranoičan. Svaka diktatura počiva na krhkim nogama i boji se svakoga tko drugačije misli.
 

Dok je, s druge strane, demokraciju baš briga...

Upravo tako. Vlast se više nimalo ne uzrujava zbog pisaca, redatelja, glazbenika... Sad se svi pitaju hoće li Crkva reagirati zbog "Svećenikove djece". Neće! Jer zna da bi takva reakcija samo pridonijela rastu gledanosti filma.
 

Kad smo već kod Crkve, vi ste se u "Sedam stuba do trona" dotaknuli i pedofilije...

Da. Pokušao sam tog svećenika, ipak, na neki način razumjeti, napraviti ga boljim nego su to obično pedofili o kojima čitamo u senzacionalističkim člancima, a ustvari ne znamo što se zapravo dogodilo. Nastojao sam stvoriti lik koji bi djelovao realistično i to njegovo posrnuće sam sagledao iz nekih ljudskih motiva, koji istina nisu baš normalni, jer on je religiozni fanatik i utoliko je njegova drama veća. U knjizi nikoga ne osuđujem niti uzdižem, jer svi likovi, koji su žrtve pohoda glavnoga junaka, simboli su onoga što se u našem društvu javlja. "Sedam stuba do trona" je slika naše sredine i našeg vremena.

Napisali ste knjigu u koja neminovno kod čitatelja izaziva čuveni moralni obrat - naime, svi navijamo za glavnog negativca, višestrukog ubojicu.

Da, ha ha. I ja nisam prvi koji je to postigao...
 

Što to govori o nama?

Govori da mi zapravo u životu stvari gledamo površno. On jest ubojica, pravnički gledano, ali on ima i neke ljudske motive, a na kraju krajeva, i on sam osjeća u određenim trenucima da ide krivim putem. Nije potpuno izgubio etička mjerila. To je ono što nam tog junaka čini bliskim. To nam i Raskolnikova u "Zločinu i kazni" čini bliskim, bez obzira što je on sjekirom ubio dvije žene.


Opisujući krvavi pohod Kristijana Gazivode u jednom ste trenutku zakoračili na rub znanosti i doveli u pitanje samu stvarnost. Tvrdite da živimo u jednoj velikoj iluziji?

Teorija da je ova stvarnost nesavršena kopija ideja, zapravo i nije toliko suvremena misao. Prava stvarnost su ideje, a ovo po čemu se mi krećemo je samo površina, odnosno nesavršeni odraz samih tih ideja. Fizika dolazi do gotovo istog zaključka, samo na drugi način - postoje čestice koje su manje od elektrona, koje su beskonačno male, drugim riječima, nematerijalne su. Tu se fizika dotaknula filozofije. Te čestice međusobno komuniciraju bez obzira na udaljenost, jer je njihova odvojenost iluzija. I ako je to tako, cjelokupna stvarnost svemira ima samo jedno ishodište, pa je sve što iz njega proizlazi na neki način - hologram. To je vrlo blisko i onome što je još i Platon govorio.

Ja živim u svojoj stvarnosti u kojoj su sve stvari savršeno jasne.

Katedrala Brešan Ivo
Gorgone Brešan Ivo

Vi ste našli način kako da izbjegnete svakodnevnu iluziju - pišete noću, spavate danju...

Ja živim u svojoj stvarnosti u kojoj su sve stvari meni savršeno jasne. Tu nema varke. Nadam se da baš takav dojam imaju i čitatelji mojih knjiga.
 

Kako se u to sve uklapa sudbina, pojam na kojemu također inzistirate kroz knjigu?

Ako se sve odvija po nekom određenom redu, onda se sve što se događa nije moglo izbjeći. Tu, dakako, dolazimo do vječnog pitanja - ide li čovjek putevima koje bira slobodnom voljom ili je svačiji put već unaprijed određen rođenjem. Crkva se temelji na učenju da ljudi sami biraju put propasti ili put spasenja, dok će vam deterministi reći da slobodna volja ne postoji i da se u životu ništa ne događa slučajno...
 

Ako ne postoji slobodna volja, a i sve je iluzija.... prisiljavate me da vam postavim najizlizanije od svih pitanja: koji je onda smisao naših života?

Ma kako god bilo, mi ćemo uvijek živjeti na isti način, jer nitko ne zna što nas čeka u budućnosti.
 

Vašu budućnost, pak, možemo predvidjeti s popriličnom sigurnošću; gotovo svake godine objavite novi roman, jedino je između "Prokletnika" i "Sedam stuba" prošlo dvije...

To je sve zato što više ne mogu dugo sjediti pred kompjuterom. Liječnik mi je naredio da usporim.
 

Ja sam htio reći da imate odličan ritam, a vi se opravdavate.

Meni je teško ništa ne raditi. Evo, dok sam čekao da se objavi ovaj roman, napisao sam jednu pripovijetku, koja je upravo objavljena u Forumu.
 

Odakle vam toliko samodiscipline?

Pa to mi baš i nije potrebno. Samodisciplina bi se u mom slučaju mogla odnositi na stvari kojih se odričem zbog pisanja. Ali ja nemam ništa drugo za raditi, pisanje je jedini posao koji imam i koji mi daje sadržaj životu. U pauzama napravim đir po kvartu, otiđem u kafić, čitam ili gledam neki film s DVD-a.
 

Kakve filmove gledate?

Ima nekoliko filmova koje volim pogledati više puta. Recimo, "Upoznajte Joea Blacka", koji spominjem i u ovoj zadnjoj knjizi, gdje Brad Pitt igra smrt. Onda, "Panov labirint", "Dokrot Živago", "Most na rijeci Kwai", "Praznik u Rimu"... Sve je manje takvih filmova, jer imam osjećaj da je većina današnjih rađena po jednom standardnom kalupu s pucnjavom, prevrtanjem automobila, ljubavnom pričom... Dakle, isti predvidljivi recept koji se samo prilagođava različitim situacijama.
 

Jeste li pogledali „Svećenikovu djecu?

Nisam još, čekam da dođe u Šibenik, nemam snage putovati u Zagreb samo da bih otišao u kino (intervju je napravljen dan prije zagrebačke premijere, op.a.). Ali pročitao sam scenarij, dobio sam zadatak prekontrolirati prvu verziju.


* Fotografija Ive Brešana preuzeta je sa portala Šibenik news.

* Fotografija Ive Brešana preuzeta je sa stranice Wikipedie (c) SpeedyGonsales.

Ivo Brešan

Sedam stuba do trona

  • Profil 11/2012.
  • 330 str., meki uvez
  • ISBN 9789533131559
  • Cijena 119.00 kn
Ivo Brešan je u romanu "Sedam stuba do trona" dao živu sliku hrvatske tranzicijske stvarnosti: urušavanja moralnog sustava i nastajanja predatorskoga kapitalizma balkanskog tipa. Oštra društvena kritičnost, zanimljivo profiliranje karaktera te vješto vođenje radnje, glavne su odlike ovoga romana.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –