Margareta Peršić i Marijana Jelić : Lutke su dio nas
LUTKIN DAN - 21. ožujka 2010.
Mjesto događanja : AKC Medika, Pierottieva 11
Program:
10 : 30 - Boje Duge - predstava za djecu u izvedbi Svetlane Patafte
11:30-13:30 - radionica izrade džepne prstić lutke za djecu i odrasle - mala dvorana
11:30-16:30 - radionica kazališta sjena za odrasle. Izrađivanje i animacija lutaka sjene
17:00 - Priča o graškovoj mahuni - pripovijedanje priče
- izvodi Ljiljana Kirin-polaznica radionice Pripovjednog kazališta
17:30 - Projekcija lutkarskih animiranih filmova Soldat, Dvije vile, Snijeg
18:30 - Eho i Narcis - Pripovjedno kazalište u izvedbi Jadranke Bargh
19:15 - svečano otvorenje izložbe „Lutkin Dan". Govoranciju vodi lutak Slovojed aka Ðuro Roić.
20:15 - tJAša - Kratka lutkarsko-dramska forma za odrasle u izvedbi Dine Ðuka,
- jedan dan u životu jedne mlade spontane i pomalo nesretne žene.
21:15 - prezentacija radionice Kazališta sjena uz muzičku pratnju Karla Slavikovskog i
Damira Mihaljevića
22:00 nadalje - druženje u slobodnoj formi
Sav program i radionice besplatne su, a ostvarene su uz pomoć entuzijazma i dobre volje organizatora i izvođača. Udruga Lastin rep, Udruga Sjene, AKC Medika.
***
Ana Ðokić: Što ljudi prvo pomisle kad čuju riječ - lutka?
Margareta Peršić : Pretpostavljam,sudeći po izrazima lica, da pomisle na nešto nježno, dječje, dijete....
Marijana Jelić : Igračka, lutka iz izloga, kazališna lutka...
Što biste Vi željeli da pomisle?
M. P. : Preteško pitanje
M.J. : Pa, isto to... :o))
Podcjenjuje li se moć lutke i u svakodnevnom životu i u umjetnosti?
M. P. : Nažalost da, ali vjerujem da je to samo trenutno stanje stvari, a obzirom na današnja stremljenja i civilizacijskog pokušaja bijega od svojih ljudskih korijena i one neke poznate topline koja nas je grijala uz priče oko vatre i prenošenja znanja i osjećaja putem jednostavnih likova od kože, grane i kumušene uobličene u lutku.
M.J. : Ja bih prije rekla da se o lutki ne zna dovoljno, što bi za umjetnika trebalo biti izazov.
Što je cilj ovog festivala?
M. P. : Htjeli bi široj javnosti pokazati i upoznati ih sa ovom vrstom umjetničkog stvaralaštva, okupiti umjetnike, kojih je jako malo u ovoj profesiji, dopustiti lutki da progovori umjesto nas i nasmije nas, rasplače na trenutak, a i baš je fora da i lutke imaju svoj dan.
Iako se lutkarska zbivanja događaju u samo jednom danu, program je iznimno zanimljiv i raznovrstan. Kako Vam je uspjelo okupiti toliko velik broj sudionika - od lutkara i glumaca do likovnih umjetnika, klaunova i pripovjedača?
M. P. : Predivno je kako su se ljudi sa veseljem odazvali i kako je inicijativa podržana gdje god da smo pokucali na vrata, što govori i samo po sebi da su ljudi željni i voljni rada i druženja, a kad se male ruke slože....
Jedna od sudionica festivala DAN ZA LUTKIN DAN je i ilustratorica Marijana Jelić, koja se za ilustriranje knjiga služi i - lutkama. Odakle Vam ideja da lutku, dakle jednu trodimenzionalnu figuru koristite kao dvodimenzionalnu ilustraciju?
M.J. : Ovakav način ilustriranja ostavlja veliki prostor igre materijala, svjetla i kompozicije.
Koliko treba vremena da bi se, na taj, "lutkarski način" ilustrirala jedna knjiga?
M.J. : Proces je nešto dulji i složeniji, ali autori koji se odluče za ovu tehniku ne razmišljaju na takav način. Uvijek se dogodi nešto novo i zanimljivo, pa je to nagrada za uloženi trud.
Lutke u ilustraciji nisu uobičajene u Hrvatskoj. Da li se još netko osim Vas i Zdenka Bašića (također jednog od sudionika Dana lutke) time bavi kod nas?
M.J. : Ne bih sa sigurnošću mogla odgovoriti na ovo pitanje.
A u inozemstvu, koliko je lutka u svijetu knjige popularna?
M.J. : Nailazila sam na zanimljive autore. Mislim da je ova tehnika dosta pozitivno prihvaćena.
Za razliku od knjige, lutka u animaciji se vrlo često koristi. Koje ćemo animirane filmove u kojima su glavni likovi lutke, imati priliku vidjeti 21.3.?
M. P. : Dakle Dvije vile, autori Klarić Lopatić, Soldat, autor Peroš-Bonnot, Snijeg, autor Zdenko Bašić
Lutka u kazalištu je uobičajena pojava. Što nam festival nudi na tom polju?
M. P. : Istina živa... Na Lutkinom danu moći ćemo vidjeti malo drugačiji pristup animaciji lutke više kao objektnog kazališta u pripovjednom obliku priče Eho i Narcis, Jadranke Bargh, Boje duge u izvedbi S. Patafte te predstava za odrasle tJaša Dine Ðuke. Eto , malo , al slatko
Vi organizirate i radionicu DŽEPNE PRSTIĆ LUTKE. Je li i ta radionica svojevrsni poziv na igru, ne samo djeci nego i odraslima?
M. P. : Pa daaaaa, čitate mi misli, u ovom zakopčanom odraslom svijetu kaputa i kućnih ogrtača bilo bi predivno vidjeti odrasle ljude ," koji su nekad bili djeca", da zaborave na dva sata te uloge kojima su si zatrpali lica i ozare si lica igrom i smijehom....a to liječi, vjerujte
Jesu li odrasli preozbiljni? Igramo li se premalo u svome svakodnevnom životu?
M. P. : Odgovor je u prethodnom pitanju, al nekad je teško sjetite se da je cijeli taj naš život igra pa je dobro da se dogode ovakvi događaji da nas podsjete na to, da zaboravimo na kredite i ove crne drame što nam serviraju svakodnevno
M.J. : Preozbiljni, svakako. U životu treba uživati, pa ćemo ga i živjeti kao igru. To nije lako.
Kada biste, na nekom metafizičkom planu pokušali objasniti sličnosti i razlike između lutaka i ljudi, što biste rekli?
M. P. : M a rekao je sve to već Arsen Dedić u pjesmi Lutka pa da ne duljim sam ću ga citirati: „Lutka je čovjekova produžena ruka".
M.J. : Mi ih stvaramo, pa su one i dio nas. Ponekad su gunđave i mrke poput nas...
Što nam Danom lutke želite poručiti?
M. P. : Lutkari u Zagrebu postoje, lutke mogu oživjeti i pokazati što znaju, zajedno smo jači i godine za radost i igru nisu presudne , ajaj ovo zvuči kao parole. Dobro , neće biti transparenata
Margareta Peršić voli
1. boje
2. pokret
3. more
4. djecu
5. muža
Margareta Peršić ne voli
1. ćevape
2. ki蠠 .
3. politiku
4. narodnjake
5. kad me odbiju negdje
Marijana Jelić voli:
1. proljeće koje nikako da dođe
2. obitelj i prijatelje
3. dobre knjige
4. zanimljive ljude
5. kinoteke
Marijana Jelić ne voli:
1. egoizam, glupost i depresiju