Richard Flanagan : Uskim putom duboko na sjever

Richard Flanagan: Uskim putom duboko na sjever

Uskim putom duboko na sjever Flanagan Richard

Užase treba zabilježiti. Zbog žrtava. Zbog povijesti. Zbog budućnosti. Zbog lijepe književnosti. Richard Flanagan je sve to napravio. Tim redoslijedom. "Uskim putom duboko na sjever" lijepa je književnost užasa. Roman o stradavanjima australskih zarobljenika na izgradnji željezničke pruge između Sijama i Burme tokom 1942. i 1943. godine, kojom je imperijalni Japan kanio prekinuti saveznički pravac za opskrbu Čang Kaj-šekove vojske u Kini, te stvoriti od Burme odskočnu dasku za osvajanje Indije.

Na izgradnji pruge radilo je 60.000 savezničkih ratnih zarobljenika, od toga 9000 Australaca, te četvrt milijuna Tamila, Kineza, Javanaca, Malajaca, Tajlanđana i Burmanaca. Pruga je građena u nemogućim uvjetima, na teškom terenu, bez odgovarajuće inženjerije, primjerenog alata, i s nerealnim rokovima završetka izgradnje. Japan je u to vrijeme već bio svjestan svog tehničkog i materijalnog zaostajanja za saveznicima. Pobjedu je trebao osigurati "nesalomljivi japanski duh": uprkos inferiornom naoružanju i neadekvatnim resursima. I izgradnju pruge trebao je omogućiti japanski duh, opredmećen u biču koji će robovsku snagu goniti preko granica mogućeg. Povjesničari govore o 50.000 mrtvih robova japanskog cara, neki o 100.000, neki spominju 200.000. Stvarna brojka vjerojatno se nikada neće utvrditi.

Richard Flanagan opisao je taj užas i zbog svog oca, jednog od 9000 tisuća australskih zarobljenika. Na rukopisu je radio godinama, temeljito istražujući sve povijesne aspekte, intervjuirajući preživjele, uključujući i same zločince. Japancima je trebalo petnaest mjeseci da postignu nemoguće: 25. listopada 1943. parna lokomotiva prošla je cijelom dužinom pruge. Flanaganu je trebalo dvanaeset godina da završi roman za koji je 2014. dobio prestižnog Man Bookera. Rukopis je poslao izdavaču na sam dan očeve smrti. Užas je zabilježen. Za oca. Za žrtve. Za lijepu književnost. I njene nagrade. Užas se smjestio unutar korica knjige, kako je pisalo u poslanom rukopisu, dajući mu oblik i značenje. Premda "u životu užas nema ni oblika ni značenja. Užas samo jest…"

Sumnja da užas nema ni oblika ni značenja, natuknuta na početku romana, sumnja da se užas opire zapisivanju, zatvaranju unutar književnosti, nije bez osnove. Pritom ne govorimo o kiču literature stradavanja. O predumišljaju da bilježenje užasa stvara preduvjete za književnost i književnu slavu, što je jedna od kič tendencija suvremene književnosti. "Uskim putom duboko na sjever" roman je u spomen na oca, na žrtve, ali roman kojeg su ukrali očevi krvnici, zločinci. Misterij zločina nije na žrtvi nego na počinitelju. Žrtva pati, umire ili preživljava, slučajem ili izdržljivošću. Zločinac kontrolira patnju, odlučuje o životu i smrti. Njegova motivacija, psihološka, socijalna i povijesna uslovljenost, misterij je zločina. Bezdan užasa. Patnja žrtava samo su krici koji dolaze iz tog bezdana. I roman u spomen na žrtve samo je krik iz tog bezdana. Vrisak koji na čas osvijetli tamne stjenke i mračnu dubinu bezdana.

Flanagan je učinio ozbiljan napor da od svog glavnog lika, liječnika Dorriga Evansa, stvori više dimenzionalan, zaokružen lik. Njegov život pratimo od djetinjstva do smrti, a u njemu velik i značajan dio zauzima preljubnička afera koja se pretvara u potresnu, životnu ljubav. I drugim likovima australskih zarobljenika Flanagan posvećuje puno pažnje. Ima tu dosta ozbiljnog spisateljskog posla, posebno kada govorimo o ljubavnom segmentu romana. No od početka "Uskim putom duboko na sjever" najbolji je tamo gdje su japanski oficiri, korejski čuvari, tamo gdje je Flanagan citira tradicionalnu haiku poeziju, tamo gdje su krvnici, njihova motivacija, njihova kultura.

Preživjeli zarobljenici "umirali su brzo, čudno, sudarali se automobilima, sami se ubijali, stizale su ih bolesti". Bilo je tu neobičnih priča, poput Bika Herberta koji izgubio vozačku zbog pijanstva, pa na konju odlazio u grad kad bi se zaželio pića, "a pića se zaželio nakon što se sa suprugom dogovorio da se zajedno ubiju, popio s njom otrov i probudio se živ, pored nje mrtve…" Ali preživjeli nisu željeli pričati svoje priče. "Nisu to bile herojske priče". Nisu to bile priče sa imenima slavnih bitaka, velikih pobjeda. "Bili su robovi žutih… Nije to nešto čime bi se čovjek hvalio…" Nije se tu imalo što reći. Oni su samo trpili. Ali krvnici, zločinci, to je bilo nešto drugo, to je druga priča.

Lik pukovnika Nakamure najzanimljivi je lik romana. Njegov ratni put, njegovo poimanje dužnosti i žrtve, uloge Cara, duha Japana, i japanske kulture, fotografija je u dvostrukoj ekspoziciji koja "dobrog čovjeka" preklapa s ratnim zločincem Nakamurom. Ako žrtve nisu željele pričati svoje priče, krvnici nisu shvatili u čemu je problem s njihovom pričom. "Ako su sve što su radili jednostavno bili izrazi volje Cara, zašto je Car onda još slobodan? Zašto Amerikanci podržavaju Cara, a vješaju njih, koji su bili samo oruđe Cara?" I zbog čega ih vješaju!? Zbog takvih sitnica! Pa ono što su "radili kosookima", širom Azije, bilo je deset puta gore. Kako kaže bivši poručnik, "stvarno – nema tu nikakve logike".

Kako likovi zločinaca kradu roman žrtvama, tako i njihova kultura, literatura, oličena u samurajskoj haiku poeziji postaje njegovim literarnim vrhuncima. Flanagan je u romanu, naslovljenom prema klasiku japanske književnosti, ispisao mnoge dojmljive rečenice. Ali ništa nije moćnije od Bashovog haikua, kojeg kao primjer nadomoći japanske rase izgovara monstruozni pukovnik Kota. Haiku vrijedi citirati, ne samo zbog njegova kratkoće.

Čak i u Kyotu
kad čujem pticu kukavicu
Čeznem za Kyotom

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Richard Flanagan

Uskim putom duboko na sjever

• Prijevod: Dražen Čulić
• Fraktura 08/2017.
• 432 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789532668711

'Uskim putom duboko na sjever' austral­skog pisca srednje generacije Richarda Fla­nagana roman je iznimne snage, vješto ispričan i jako dirljiv. Epopeja o ljudskosti u nepod­nošljivim okolnostima i borbi za život i ljubav zasluženo je 2014. dobila nagradu Booker.