E-knjiga u Hrvatskoj iliti kako trčati s utegom od 25 kila
Sve je izvjesnije da sudbina elektroničke knjige u Hrvatskoj, njezine perspektive a samim time i hvatanje priključka hrvatskog nakladništva (i svih ostalih u tzv. lancu knjige) sa svijetom suvremenog nakladništva sve više ovisi i o tome na koji će se način Hrvatska ponašati kao nova članica EU. Hoće li se npr. ipak odlučiti tu i tamo, ugledajući se kako to rade njoj po određenim pitanjima bliske, veće i utjecajnije zemlje, povući i koji potez koji će u tom trenutku biti i kontra postojećim prevladavajućim praksama u EU?
Posljednja dva vala istraživanja kupovnih i čitalačkih navika hrvatskih građana koje je GFK Hrvatska (na inicijativu Knjižnog bloka i Zajednice nakladnika i knjižara) proveo u 2011. i 2013. godini dala su sasvim dovoljno razloga za zabrinutost ne samo zbog sve lošijih pokazatelja vezanih uz klasičnu, tiskanu knjigu, već i zbog iskazanog malog interesa koji su ispitanici pokazali prema e-knjizi, koja u svijetu već barem pola desetljeća bilježi značajnu ekspanziju, naročito na angloameričkom tržištu knjiga (SAD, Velika Britanija) a sve je veći razvoj e-knjige i u Europi.
Ne treba biti odviše mudar da bi se zaključilo da e-knjiga/e-nakladništvo otvaraju nove perspektive nakladništvu (što ujedno znači i autorima, knjižarima i ostalim dionicima tzv. lanca knjige), i sve su brojniji primjeri da prodaja e-knjige u ukupnim prodajnim rezultatima pojedinih naslova prelazi i 30-ak posto, barem prema podacima vodećih svjetskih nakladničkih kuća, pri čemu su zapravo još značajniji rezultati sve većeg broja tzv. self published knjiga (e-samizdata koje autori objavljuju samostalno zahvaljujući razvoju brojnih e-servisa koji im omogućuju da preskoče tradicionalni model u kojem autor traži nakladnika koji će mu objaviti knjigu).
No, u priči o e-knjizi vrlo je značajna stopa PDV-a na knjigu i paradoksalna situacija da tradicionalna tiskana knjiga i "nova" elektronička knjiga uglavnom imaju potpuno različiti tretman po pitanju porezne prakse većine zemalja u svijetu, pri čemu je za hrvatske autore i nakladnike naravno najvažnija praksa u zemljama članicama EU. Jer, sve bi bilo puno jednostavnije kada se e-knjiga ne bi tretirala kao usluga (isporuka digitalnog sadržaja) umjesto da joj se prizna identičan status samosvojnog proizvoda na tržištu kakav ima tiskana knjiga.
Činjenica je da se danas u EU većina članica disciplinirano pridržava u osnovi pogrešne definicije e-knjige kao usluge, odakle onda proizlaze i ogromne razlike u stopi PDV-a koja se primjenjuje pri formiranju maloprodajne cijene e-knjiga, i tu je Hrvatska na žalost jedan od najdrastičnijih primjera budući da tiskanu knjigu od 1. siječnja 2013. oporezuje po stopi od 5% dok e-knjigu oporezuje po stopi od čak 25%. Ima li se u vidu da je e-knjiga u Hrvatskoj još uvijek, blago rečeno, u povojima, tada je jasno da bez hitne promjene porezne politike, koja će se u ovom slučaju morati i "suprotstaviti" trenutnoj praksi prevladavajućoj u EU, ne možemo očekivati da se hrvatsko veliko zaostajanje u segmentu e-nakladništva i još drastičnije ne poveća.
A da takvo "iskakanje" Hrvatske ne bi trebalo biti nemoguća misija pokazuje primjer Francuske i Luksemburga, država koje su jednostranim odlukama svojih vlada izjednačile PDV na tiskanu i e-knjigu, pa sada "zajednička" stopa PDV-a na knjigu u Francuskoj iznosi 7% a u Luksemburgu 3%, što naravno nije naišlo na odobravanje Europske komisije (EK) koja im je naložila da povuku svoje odluke, no kako su to odbile i Francusku i Luksemburg čeka krajem godine suđenje zbog ovih jednostranih odluka.
ALI, kako će se stvari raspetljati na sudu uopće nije tako izvjesno, jer u prilog im idu zaključci i preporuke Odbora Europske komisije za europsko gospodarstvo i društvo iz 2012. u kojima se zahtijeva ukidanje razlike u poreznim stopama za tiskane i elektroničke publikacije, budući je svima zapravo već duže vrijeme jasno da nema logike da se na tiskanu knjigu primjenjuju ili smanjena stopa PDV-a ili čak izuzeće, a na praktično isti sadržaj ali u drugačijem formatu neka sasvim druga pravila. A ono što su Francuska i Luksemburg napravili na svoju ruku zapravo zagovara i veliki broj drugih zemalja, samo što se još nisu usudili povući isti potez i zapravo čekaju sudski rasplet, no problem je Hrvatske da si ona takvu neodlučnost ne može priuštiti.
Naravno, ministrima financija nije lako odustati od viših stopa PDV-a iz kojih se puni državni proračun, a kako je biznis s knjigama u velikom broju svjetskih i europskih zemalja i te kako važna gospodarska grana (hrvatska Vlada tek treba prepoznati i nakladništvo kao kreativnu kulturnu industriju i kao takvo još ga snažnije poticati) nije lako odreći se dijela prihoda koji se prodajom e-knjiga prikupi, no tim je manje razloga da Hrvatska ne primijeni "nedisciplinu" jedne Francuske (koja bi nam i inače po svojoj državnoj politici prema knjizi trebala biti primjer), jer svota koju trenutno Hrvatska putem PDV-a ubire od prodaje od e-knjiga hrvatskih nakladnika toliko je beznačajna, upravo koliko hrvatskoj knjizi obrnuto proporcionalno šteti PDV od 25 % tj. destimulira razvoj e-nakladništva u nas.
Pri tome problem PDV-a na e-knjigu nije i jedina kočnica razvoju e-nakladništva / e-čitanja u Hrvatskoj, jer i ovdje nam očito nedostaje jasna nacionalna strategija razvoja, usklađivanje postojećih nedorečenih aktivnosti koje tu i tamo provode MZOS, Ministarstvo kulture ili CARNET. Jer kada se negativan efekt previsokog PDV-a na e-knjigu dovede u vezu s izradom nacionalne strategije poticanja čitanja u npr. mlađim dobnim skupinama, tada je šteta odbesmisleno visokog PDV-a na e-knjigu još veća jer se smanjuje mogućnost da se i preko formata e-knjige razvija navika čitanja i sposobnost razumijevanja pročitanog.
Čekati, dakle, 2015. kada će se vjerojatno u praksi početi provoditi neka drugačija pravna regulativa EU prema PDV-u na e-knjigu za Hrvatsku bi po pitanju e-nakladništva moglo biti pogubno, stvaranje zaostatka kojeg će biti teško ali i skupo nadoknađivati. Utoliko je Hrvatska čak prisiljena slijediti primjer Francuske i Luksemburga u izjednačavanju stope PDV-a na tiskanu i e-knjigu, a što će joj uz prethodno pripremljenu i jasno obrazloženu argumentaciju zasigurno manje biti zamjereno nego li političko manevriranje s tzv. Lex Perković.
( Tekst je u ponešto kraćoj varijanti prvotno objavljen na stranici Blog.HrvatskiTelekom )