60 dana posla - pametnima dosta
Nakon sastanka održanog nedavno u Hrvatskoj gospodarskoj komori na temu modela potpore knjižarskoj djelatnosti, na kojem su bili prisutni predstavnici knjižara članova Zajednice nakladnika i knjižara, Ministarstva kulture i Hrvatske gospodarske komore, članovi ZNK pod hitno bi se trebali dodatno angažirati i uz krilaticu "brzi i žestoki" u idućih 60 dana "zatvoriti" ovu važnu temu. Jer znamo da prema istraživanju, koje se od 2012. godine kontinuirano predstavlja na otvorenju Noći knjige, oko 50 % anketiranih kupaca redovito kao mjesto kupnje knjige navodi knjižaru, stoga bi svaka strana povezana s problemima knjižarstva morala težiti postizanju hitnog konsenzusa oko prijedloga mjera koje bi stvorile okvir za održivo funkcioniranje knjižarstva. Neophodno je podići razinu kvalitete ponude i usluge u hrvatskim knjižarama, u kojima bi bile ravnomjernije zastupljene, kvalitetnije prezentirane i bolje prodavane knjige najvećeg broja hrvatskih nakladnika.
Ako nam se učinilo da se stanje s knjižarskom mrežom u Hrvatskoj nakon kraha lanca Algoritam MK stabiliziralo, to je tek djelomično točno. Neki "novi igrači" poput knjižara Hoću knjigu ili Menarta bilježe obećavajuće poslovne rezultate, no u međuvremenu smo dodatno izgubili još neke knjižare, pa su se tako na listi zatvorenih našli samoborski Samobook i "mala Bogovićeva" koja je bila dio lanca knjižara Hoću knjigu. Iako knjižara Samobook za većinu nakladnika i nije u kratko vrijeme stigla postati značajnije prodajno mjesto, problematičnije je da je grad Samobor olako postao još jedan grad u Hrvatskoj bez knjižare. Prošle godine je Znanje iz pragmatičnih razloga (nerentabilnost) zatvorilo po jednu knjižaru u Varaždinu i Osijeku, grad Rijeka se oprostila od knjižare RiBook, a još od početka renoviranja zagrebačkog Branimir centra trajno se zatvorila tamošnja V.B.Z.-ova knjižara koju je V.B.Z. ipak nadomjestio otvorivši novu knjižaru u blizini Kvaternikovog trga.
Naravno, uzroci zatvaranja knjižara nisu nužno motivirani samo poslovnim rezultatima (koji pak ovise o mnogim faktorima, i subjektivnim i objektivnim), katkad se najmodavac prostora odluči za izdašnijeg najmoprimca iz ne-knjižne branše... na sastanku u HGK čulo se i kako su poneki knjižari nailazili i na veće razumijevanje vlasnika velikih šoping centara u pregovorima oko najma, za razliku od nekih pregovora oko prostora koji su u državnom vlasništvu. Knjižarstvo se još uvijek nedovoljno doživljava kao važna (a trenutno vrlo ranjiva) djelatnost, važna i za provođenje Nacionalne strategije poticanja čitanja, u kontekstu koje bi država/grad morali početi nuditi knjižarima raspoložive prostore pod povoljnijim uvjetima. Hrvatska bi trebala primijeniti npr. francuski model potpore knjižarima, no očito je da Ministarstvo kulture, bez jasnije šire strateške podrške (Ministarstvo financija, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, HBOR, gradovi...) neće biti u mogućnosti u većoj mjeri preslikati taj francuski model koji uključuje povlaštene najmove, potporu knjižarima za kupnju knjiga, porezne olakšice, vrlo povoljne kredite ili čak kratkoročne beskamatne posudbe...
Nakladnici i knjižari sada imaju nekoliko zadataka: razmotriti važeći Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige kojeg se ne bi smjelo odbaciti već ga treba doraditi i onda ga dosljedno provoditi, a što je pak povezano i s donošenjem kodeksa koji bi jasno definirao koje su prihvatljive prakse poslovnog ponašanja na knjižnom tržištu a koje to nisu. Npr. koja je razlika između konkuriranja ponudom i inovativnošću i nelojalne konkurencije cijenama, koji je to i knjižarima i nakladnicima prihvatljiv "manevarski prostor" (iako se on ne može propisati!) u dogovaranju knjižarskih rabata te kada on prelazi u svojevrsnu kanibalizaciju onog drugog, kako napokon riješiti problem nepostojećeg distributivnog centra i visokih troškova distribucije, kako izgraditi za branšu učinkovita IT poslovna rješenja, kako osmisliti poslovno-edukativne programe za zaposlenike u knjižarama (ali i u nakladništvu), pod kojim uvjetima korektno i konkurentno poslovati na webu, s knjižnicama, itd.
Znam da će mnogima zvučati nerealno, ali za apsolvirati tj. jasno definirati i precizirati barem najvažnije probleme koji muče knjižare i nakladnike (a kasnije i druge ne tako malobrojne naše teme & dileme) dovoljna su dva ali intenzivna mjeseca, tijekom kojih će se oformiti ciljane radne grupe koje će u tom periodu kroz ne više od 2-3 sastanka (svaka) morati domisliti neke nove ili doraditi neke stare modele. Ako to želimo.