Zajednica nakladnika i knjižara HGK – muke po zapisnicima

Kada se ranih 1990-ih u Hrvatskoj malo po malo stvarala i organizirala neka nova knjižna branša i osobno sam u tome sudjelovao, pa sam bio među desetak ljudi koji su tada stvarali buduću Zajednicu nakladnika i knjižara (ZNK), koju smo ispočetka pokrenuli unutar Zagrebačke gospodarske komore da bi krajem 1990-ih prešla u Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK) i prerasla u nacionalnu, krovnu asocijaciju knjižarske i nakladničke industrije.

Na žalost, prošlu godinu zapamtit ću i kao godinu kada su Moderna vremena nakon 30-ak godina aktivnog članstva prekinula "službenu vezu" s ZNK. Nisam otkazao članstvo zbog uštede od cca 240 eura koliko iznosi godišnja članarina HGK, iako je i procjena „value for money/vrijednost za novac“ razuman razlog odlučivanja pro et contra. Moderna vremena već dugo ne proizvode i ne prodaju knjige (izdavači smo istoimenog internetskog portala za knjigu i kulturu čitanja) no članstvo u ZNK bilo nam je motivirano željom da se kroz rad ove strukovne organizacije pokreću i čine stvari koje će hrvatsko tržište knjiga u organizacijskom smislu približiti razvijenijim tržištima knjiga.

No, stekao sam dojam da je većini u branši (u smislu njezine kolektivne organiziranosti) draže tapkanje u mjestu, i da je ona bila inovativnija još sredinom 2000-ih nego li je to danas. Kap se zapravo prelila kada sam shvatio da kao "obični član" ZNK ne dobivam pravovremene informacije čime se sve Vijeće ZNK na svojim sastancima konkretno bavi (kao i čime se sve ne bavi, što je ponekad jednako važno!), kako se i na koji način dolazi do nekih ideja, zaključaka i sl.

Dakle, ako je problem HGK da kao neku protuvrijednost plaćenoj članarini članstvo dobiva pravovremene sažetke o tome čime se sve Vijeće na svojim sjednicama bavi, koje su bile teme na dnevnom redu te kako pojedini članovi/ce promišljaju iste, tada ZNK pada na osnovnom komunikacijskom modelu koji bi trebao biti dio svake organizirane strukovne ili poslovne udruge. Iako sam pišući Vijeću svima dao do znanja da to smatram jednim od problema u funkcioniranju pa i daljnjem razvoju ZNK, promijenilo se nije ništa. Naravno da sam mogao kontaktirati bilo kojeg člana/icu Vijeća, predsjednika ZNK... cimati ih i raspitivati se u stilu "što ima novo?", ali to nije način na koji bi komunikacija i pravo na informaciju "običnog" člana trebala funkcionirati. Na žalost, na ovaj se način pasivizira ionako već brojem okljaštreno članstvo Zajednice nakladnika i knjižara i dovodi u pitanje njezina reprezentativnost.

S druge strane, članovi sadašnjeg Vijeća ZNK reći će kako već dugo nije postojao tako izbalansiran sastav ovog tijela koje uz agilni rad izabranog predsjednika donosi najvažnije odluke ove organizacije, i može se reći da su solidno iskoristili pojačanu pregovaračku poziciju s Ministarstvom kulture i medija (MKM) u predizborno vrijeme. Ali, krajnji doseg ZNK ne bi trebalo biti cjenkanje s onima koji raspolažu sredstvima iz države riznice, pri čemu ZNK ne brine uvijek podjednako o interesima svih svojih članova (pa su u tim pregovorima ZNK s MKM uglavnom knjižari i dio manjih nakladnika često ispadali žrtvena janjad), i upravo je zbog toga važno da u ZNK postoji efikasan komunikacijski kanal koji se ne može svesti samo na info servis o već dogovorenim/postojećim npr. manifestacijama (sajmovima), akcijama ili pozivom za sudjelovanjem u njima.

Rad na donošenju tzv. etičkog kodeksa ne miče se već godinama, na reviziji Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige još uvijek se ne radi, o uspostavljanju jedinstvenog e-kataloga knjiga dostupnih na tržištu (u prodaji) ne razmišlja nitko... i o svemu tome se očito (koliko znam) uopće ne razgovara niti se te teme stavljaju na dnevni red.

Ako sadašnja ispomoć koju je iz redova svojih zaposlenika osigurala HGK nedovoljna za vođenje i slanje običnog zapisnika sa sjednica Vijeća ZNK ili redovnih izvještaja s brojnih sastanaka u raznim ministarstvima, tada je vjerojatno problem i u našoj škrtosti da ulažemo sami u sebe, u razvoj svoje profesionalne strukovne udruge, pa kad smo već sve ove godine škrti platiti predsjednika i/ili profesionalnog tajnika možda ipak možemo uložiti u izvještavanje članstva, tj. platiti zapisničara/ku.

** tekst je prvotno objavljen u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.