Lovci na brojke iliti nije (samo) u brojkama sve
Makar se radilo o odokativnim brojkama drago mi je da je prema navodima organizatora iz Zagrebačkog velesajma ovogodišnji Interliber posjetilo cca 120.000 posjetitelja u potrazi za dobrim ali prije svega i jeftinijim knjigama u odnosu na uobičajenu knjižarsku ponudu. Mnogi su čekali mjesecima i štedjeli kako bi se mogli kući vratili s vrećicama punih knjiga, kojih je bilo mnogo već i po cijeni od 1 eura! I nakladnici su bili zadovoljni prodajom, a mnogima je Interliber već odavno i jedina prava prilika da barem djelomično isprazne skladišta na kojima se još uvijek nalaze knjige koje su se nekada tiskale u mnogo ambicioznijim nakladama nego li je to danas praksa.
Očito je da je baš ovakav Interliber ono što želi velika većina hrvatskih nakladnika i najbrojnija publika, i s tim se očito treba(m) pomiriti i odustati od zagovaranja nekih drugačijih vizija Interlibera. No, ipak ću podsjetiti kako sam svojevremeno pisao i predlagao kako bi Interliber mogao ipak biti drugačiji (što ne bi isključivalo njegov u prvom redu rasprodajni karakter), npr. zalagao sam se i za minimalno naplaćivanje ulaznica koje bi jednim dijelom bile vaučeri, a dio prikupljenih sredstava bi se slilo u programsko-organizacijski fond.
Uvjeren sam da bi se već i s prikupljenim programskim fondom od cca 100.000 eura moglo dosta toga realizirati. Kada bismo raspolagali sasvim konkretnim programskim budžetom mogli bismo tijekom trajanja Interlibera dovesti nekoliko svjetski poznatih i u široj publici popularnih autora/ica iz različitih niša (čije dovođenje u pravilu nije jeftino), pri čemu nikako ne bi smjeli zaboraviti i domaće autore/ice, kojima bi se za sudjelovanje u programima sajma isto tako osigurao pristojniji honorar. Ali dobro, to očito nije model prihvatljiv većini.
Naravno, trebalo bi promijeniti i praksu da većini srednjih i malih nakladnika sljeduju manje atraktive lokacije njihovih izlagačko-prodajnih štandova, izmješane sa štandovima knjižnih prekupaca, izlagački tlocrti trebali bi se risati po nekim pravednijim kriterijima. Na žalost, Zajednica nakladnika i knjižara (ZNK) nema snage razriješiti probleme i sukobe interesa svojih članova/ica i s organizatorima sajma unaprijediti postojeći raspored.
Kada su se kulturnjaci prije desetak godina izborili za posebna kanal na javnom servisu tj. program HTV3 i povremene žive promocije više nisu bile teška fikcija nego normalan televizijski sadržaj koji bi i širem krugu preživjelih zaljubljenika u knjige diljem Lijepe naše omogućio da osjete barem djelić zbivanja na Interliberu, baš kao što se u nekoliko navrata uspjelo postići suradnjom sa Sa(n)jam knjiga u Istri ili s Festivalom svjetske književnosti. Ali, niti to se nije razvilo u zadovoljavajućoj mjeri, nije da Interliber nije prisutan u medijima, no HRT bi se morao više angažirati, npr. imati jednu svoju izdvojenu pozornicu s kvalitetnim i atraktivnim programom tijekom npr. prijepodneva i večeri.
Mnogi, pogotovo manji nakladnici, reći će kako je Interliber jedina prava knjižara u Hrvatskoj, u kojoj mogu barem jednom godišnje za brojnu publiku (potencijalne kupce) izložiti sva svoja izdanja, pokazati što su sve objavili jer postojeća knjižarska mreža se u prevelikoj mjeri okrenula knjižnom mainstreamu zanemarujući neke druge niše, što s obzirom na brojnost knjižara u šoping centrima i nije bez razloga. Ne tako malen dio knjižnih izdanja prvo je prije cca dva desetljeća postao skoro pa nevidljiv u medijima a onda se ta nevidljivost ili neadekvatna prezentacija prelila i na znatan broj knjižara.
Na žalost, mreža manjih kvalitetnih knjižara nije se dostatno obnovila, i često se brkaju raznorazni second-hand shopovi s punokrvnim knjižarama. Kao što niti broj novoobjavljenih naslova (još uvijek ispod standarda) ne govori previše ukoliko se ne razmotre uzroci manjeg interesa i čitateljske publike i samih nakladnika za neke vrste knjiga, npr. društveno-humanistička izdanja.
U ZNK su prešli preko činjenice da su knjižari ove godine ostali "izvan igre", i da su u 2023. izostale konkretnije mjere pomoće knjižarskoj djelatnosti, barem onog dijela knjižarstva koji nije vezan uz nakladničku djelatnost. Mjera "Poduzetništvo u kulturi" se nije dogodila (kroz nju su knjižare barem nešto dobivale kao pomoć poslovanju), najavljivani izdašni natječaj "Transformacija i jačanje konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija“ još nije raspisan, a ako se to i dogodi u 2023. prva sredstva će odobrenim projektima stići tek u drugom kvartalu 2024.
No, treba biti iskren reći i da sami knjižari nisu ništa učinili da ih se više uvažava u Zajednici, jer su sami stopirali osnivanje grupacije knjižara unutar koje su se ipak mogli pokušati boriti za ravnopravniji status knjižarstva. No, zato su dočekali uspješan Interliber koji će njihovim knjižarama zasigurno izbiti nezanemariv dio prodaje.
Je li dakle zbilja sve super i sve za pet ili je dovoljno spustiti kriterije i reći "Give Me Five"!?
** dorađena verzija teksta prvotno objavljenog u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.