Nalazimo se u dobu koje se toliko temelji na ekonomiji da knjige postaju nalik televizijskim emisijama i natječu se s njima na polju zabave. Sve češće se književnost poima kao zabava, čitatelji žele priču, a diktatura priče, romana i novele, ima više veze s ekonomijom nego s umjetnošću. Umjetnost nastoji izmjestiti gledatelja ili čitatelja iz njegova svijeta.

Doniranje organa je potpuno fascinantan čin jer je dobrovoljan, anoniman, nema financijske koristi za donora, primatelj ne zna čak niti ime osobe koja mu je spasila dijete, ne postoji mogućnost zahvale. Meni je proces bio zadivljujuć jer u odnos postavlja dva tijela i promišlja kako jedno tijelo može popraviti drugo, kako smrt može popraviti život.

Kad osuđujemo, što zapravo kažemo o toj osobi? Naravno, postoji pitanje pravde i prava, oni moraju odraditi svoj posao, ali kao ljudsko biće nisam zainteresirana za osudu nego za razumijevanje, istraživanje onoga što je pod površinom, što je pod društvenom maskom. Kad osuđujemo, prihvaćamo da izvan osude nema ničega.

Nakladnička kuća Fraktura i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu treću godinu zaredom proveli su natječaj za izradu plakata za Festival svjetske književnosti 2019. Za najbolji plakat odabran je rad Ivana Stanišića, studenta četvrte godine Grafičkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti.

Svaka umjetnost općenito ima tu moć, bilo glazba, poezija, slikarstvo, svi oni pročišćavaju poglede od viđenog, pročišćavaju naše predrasude i uče nas kako ponovno hodati svijetom. U tom smislu umjetnost ima veliku etičku snagu. Poezija nas uči kako biti na svijetu, uči nas da budemo odgovorni za svijet.