Andrés Neuman : Razgovori nasamo
Razgovori nasamo
Kad je imao tek nešto više od dvadeset godina, Andrés Neuman dobio je nevjerojatan kompliment. Roberto Bolaño je govorio kako će književnost 21. stoljeća pripadati Andrésu Neumanu i nekolicini njegove krvne braće, a ako to kaže jedna od ključnih literarnih figura kasnog dvadesetog stoljeća mislim da je sasvim u redu vidjeti o čemu je riječ. Usto je dodao sljedeće: "U Neumanovoj fikciji ništa ne zvuči neprirodno. U njegovoj je fikciji moj san o velikoj literaturi postignut sa zastrašujućom lakoćom".
Dakle, ako je vjerovati Bolañu, Neuman je nasljednik moćnog niza latinoameričkih autora u koje bi (trudeći se popis svesti na minimum) uvrstio Borgesa, Garcíu Márqueza, Cortázara i, očito, samog Bolaña. Andrés Neuman je, unatoč činjenici što je u pitanju iznimno mlad (rođen 1977.), nevjerojatno plodan autor, a i prevoditelj. U razmaku od 1998. kad objavljuje zbirku poezije "Métodos de la noche" (Noćne metode) do danas objavio je više romana, zbirki priča i knjiga pjesama (sveukupno petnaestak). Samo gledajući popis objavljenih djela i prijevoda (svakako i nagrada) reklo bi se da je riječ o autoru u svojim pedesetima, a ne čovjeku koji će tek iduće godine navršiti četrdesetu.
"Razgovori nasamo" nije impozantan roman što se volumena tiče (niti dvjesto stranica), svakako ne kao kapitalna djela Garcíe Márqueza ("Sto godina samoće"), Cortázara ("Školice") ili Bolaña ("Divlji detektivi" i "2666"), ali je moćan na jezičnoj i strukturnoj razini. Roman prati tri pripovjedne niti. Točnije, pisan je iz perspektive triju protagonista, jedne obitelji.
Otac Mario koji boluje od raka vodi sina Lita na višednevno putovanje kamionom u nadi da malome ostanu lijepa sjećanja na oca. Lito ne zna da mu je Mario bolestan, ali sluti da nešto nije sasvim u redu. Prenoćišta su im stražnji dio kamiona ili jeftini hoteli gdje je sve sumnjive kvalitete, od plahti i hrane pa do gostiju. Majka Elena (čija su "poglavlja" ujedno i najdulja) ostaje doma, manično čita i upušta se u aferu s Mariovim doktorom, Ezequielom Escalanteom. Svaki je dio nekako očekivano pisan drugim tonom i svaki od protagonista koristi drukčiji medij za prenošenje misli. Elena koristi dnevnik, Mario snima svoje misli i planira ih ostaviti Litu nakon što umre, a Litova su poglavlja njegove neposredne misli, svojevrsni livestream.
Neuman je ambiciozan pisac, a "Razgovori nasamo" odlična su varijacija na obiteljsku dramu, knjiga koja se brzo čita unatoč čvorovima koje određeni pasusi stvore u čitateljevoj utrobi.
Neuman za svoj roman kaže kako je poput "The Straight Story" Davida Lyncha sa subverzivnim zaokretom što se roda i spola tiče, tako da su Elenini dijelovi uvjerljivo najjači u romanu ma koliko impresivne bile Neumanove promjene registra. Elena frenetično čita, ali čini joj se da sve knjige progovaraju o smrti: "Šuma u mojoj biblioteci i pustinja u mojoj kući. Ali, koliko god duboko ulazim u šumu uvijek nabasam na istu pustinju. Kao da mi sve knjige svijeta, kakav god bio njihov sadržaj, govore o smrti". Ti su momenti studija o smrti, to jest studija nošenja s nečijom bolesti i skorom smrti i iznimno su bolni i srcedrapajući. Zbog afere s doktorom (scene seksa nevjerojatno su moćne) Elena osjeća nevjerojatnu grižnju savjesti, ali nije u stanju prestati što sugerira da je nevjerojatna tuga u stanju poremetiti vaš razum, ako ne i nametnuti neku novu vrstu logike.
Iščitavanje i intertekstualnost ključni su u Eleninim poglavljima, ali i u Neumanovom pisanju. U jednom trenutku Elena zaključi sljedeće: "Kad mi knjiga kaže ono što bih ja htjela reći, osjećam pravo da prisvojim njezine riječi, kao da su jednoć bile moje i sad ih ponovno preuzimam".
Neuman je ambiciozan pisac, a "Razgovori nasamo" odlična su varijacija na obiteljsku dramu, knjiga koja se brzo čita unatoč čvorovima koje određeni pasusi stvore u čitateljevoj utrobi. Roman je snažan i izvrsno napisan tako da svakako opravdava djelić Bolañovih pohvala.
Opet, Neumanov je roman daleko od emblematskih djela njemu i Bolañu dragih autora, tako da nam ostaje da čekamo druge prijevode (možda pozamašni roman "Putnik stoljeća" ispuni ta očekivanja) ovog sjajnog, ali još ne genijalnog autora.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )
Razgovori nasamo
- Prijevod: Tamara Horvat Kanjera
- Hena com 11/2015.
- 198 str., meki uvez
- ISBN 9789532591132
Mario odlučuje ispuniti obećanje te svom 10-godišnjem sinu Litu priređuje avanturu života i vodi ga na višednevni izlet kamionom, a pritom od njega taji svoju tešku bolest kako bi svoje zadnje zajedničko vrijeme proveli što bezbrižnije. Andres Neuman stvara snažan i potresan roman o bolesti, smrti, seksu, tuzi, roditeljstvu, ljubavi, gubitku voljene osobe i opraštanju od života.