Andrija Škare : S više mlijeka, molim

Sjećate li se Eventualista, skupine mladih pisaca u nastanku koji su se oboružali manifestom, performansima i zajedničkim zbornikom kratkih priča? Njihovo zajedničko djelovanje kao da je utihlo, no jedan od naeksponiranijih njihovih članova Andrija Škare (1981) definitivno ne posustaje. Osim što radi kao novinar i scenarist, ovih je dana ukoričio i tekstove koje je jednim dijelom ranije objavljivao na blogu.

Strogo gledano, ovdje nije riječ o klasičnoj zbirci priča, prije o zgodnom vodiču po zagrebačkim kafićima koji je bliži publicistici, iako u njemu ima mjesta i za literarnije dionice, recimo svojevrstan putopis od šanka do šanka. Ispijanja kave u kavani, kafiću ili birtiji, ma kako nazivali mitsko mjesto svakodnevnih rituala, nikad nije «samo kava», već i jedna od ključnih točaka urbanog načina života.
 
Škare je svoj vodič, nakon osobnijeg uvoda, podijelio na poglavlja koja funkcioniraju kao «patrola» po konkretnim zagrebačkim kafićima, od nekih prije svega kulturnjacima poznatih kultnih mjesta, preko onih od kojih zbog vanjštine često zaziremo, do posve lokalnih, kvartovskih birceva za koje možda i prvi put čujemo. Svi su oni prošli procjenjivanje po nekoliko kriterija - cijene, interijer, usluga, klijentela, sanitarije, posebna prednost i nedostatak - i svi su na kraju dobili brojčanu ocjenu, nikada višu od devet i pol.
 
Škare je očito svome «poslu», u kojem se na neki način iščitava i pomalo ironičan stav prema sličnim novinskim napisima u kojima se recenziraju restorani i njihova ponuda, pristupio vrlo ozbiljno; na odabranim je mjestima boravio više puta, anketirao prijatelje, sve kako bi bio što «objektivniji» u ocjenjivanju. No, objektivnost je u ovom slučaju tek hinjena strogom shemom kriterija, jer je ponajprije riječ o vrlo osobnom i subjektivnom izboru gradske ponude iz koje je jasno što zapravo ovaj «recenzent» traži i što nam poručuje.

Ne čudi stoga što će pokoji bod viška dobiti ona mjesta na kojima se mogu pročitati novine i knjige, a bod manjka ispolirana snobovska mjesta u kojima jedino sanitarije funkcioniraju besprijekorno. U tom su smislu zanimljivi i gotovo sociološki komentari o klijenteli iz kojih se može iščitati kritičnost prema novokomponiranim, narodnjačkim i celebrity mjestima, kao i topli zapisi o nostalgiji koju izazivaju mjesta na kojima kao da je vrijeme stalo prije više od dvadesetak godina.
 
Škare, naime, od mjesta na kojem će popiti kavu (ili nešto drugo) prije svega očekuje da bude urbani prostor u kojem to može biti posve intiman ritual, ali i ugodna koegzistencija s drugima. A kako to u Zagrebu i nije uvijek lako, nije loše posegnuti za ovom knjigom.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )