Ben Goldacre : Loši lijekovi

Ben Goldacre: Loši lijekovi

Loši lijekovi Goldacre Ben

Posjetite li liječnika zbog neke akutne tegobe, po svoj ćete prilici zatim otići u ljekarnu, a bolujete li od kakve kronične bolesti, ondje ste sigurno redovan gost. Lijekovi su sastavni dio medicine pa se od dobrog liječnika očekuje ne samo postavljanje točne dijagnoze, već i prepisivanje optimalnog lijeka za određenog pacijenta i njegov zdravstveni problem. Da bi između više lijekova sličnog djelovanja znao izabrati onaj koji će se u pojedinom slučaju pokazati najboljim, liječnik mora raspolagati podrobnim podacima o specifičnom djelovanju i nuspojavama svakoga od njih, no budući da se farmacija izuzetno brzo razvija, lijekovi o kojima je učio tijekom studija uglavnom su zamijenjeni drugima, navodno boljima od prethodnika.

Osim na medicinskim skupovima koje u sklopu obvezne trajne izobrazbe svake godine pohađa, liječnik o novim lijekovima doznaje iz stručne literature i profesionalnih krugova, a podaci koje dobiva potkrijepljeni su rezultatima istraživanja koji se, budući da je riječ o znanosti, smatraju objektivnima i potpunima, tim više što i regulatornim tijelima služe kao dokazi na temelju kojih odobravaju uporabu određenog preparata. Onaj koji bi se pokazao beskorisnim, lošijim od prethodnika ili čak potencijalno opasnim ne bi dobio zeleno svjetlo, vjeruje većina liječnika i pacijenata, a potonji ne sumnjaju ni u to da su prvi dobro obaviješteni o svojstvima lijekova koje im prepisuju.  

No što ako pravo stanje stvari izgleda sasvim drugačije? Što ako su znanstveni dokazi iskrivljeni i nepouzdani? Što ako bitan dio njih nedostaje? Što ako su navodno provjereni podaci zapravo niz obmana? Obmana koje liječnike i pacijente lako navode na donošenje pogrešnih odluka koje u krajnjoj liniji "mogu uzrokovati smrt, patnju i bol", upozorava Ben Goldacre, britanski liječnik i autor nagrađivanih znanstvenih publikacija koji je zbog svega navedenog odlučio otvoreno progovoriti o problemima što su "zatrovali" suvremeni medicinski sustav.
 

"Lijekove testiraju oni koji ih proizvode, u sklopu loše osmišljenih ispitivanja, na iznimnom broju čudnih nereprezentativnih pacijenata, i analiziraju ih metodama koje su u samoj zamisli manjkave, tako da se prenaglašava korist od liječenja. Ne iznenađuje stoga da ta ispitivanja obično daju rezultate koji proizvođaču idu naruku. Kad ispitivanja daju rezultate koji tvrtkama ne odgovaraju, one tad imaju puno pravo da ih zataje liječnicima i pacijentima, pa vidimo samo iskrivljenu sliku djelovanja bilo kojeg lijeka. Regulatori vide većinu podataka dobivenih pokusima, ali samo u početnoj fazi nastajanja lijeka, no čak ni tada te podatke ne prosljeđuju liječnicima ni pacijentima, pa ni drugim dijelovima javne uprave. Ti iskrivljeni dokazi zatim se objave i primijene na iskrivljen način.

U svojih četrdeset godina prakse, nakon što su diplomirali na medicinskom fakultetu, liječnici čuju o tome što djeluje kroz ad hoc usmenu predaju, od trgovačkih predstavnika, kolega ili časopisa. Ali ti kolege mogu biti na platnoj listi farmaceutskih tvrtki – često tajnoj – kao i časopisi. Isto vrijedi i za udruge pacijenata. I na kraju, znanstvene članke, koje svatko drži objektivnima, često krišom planiraju i pišu ljudi koji rade neposredno za tvrtke a da se to nigdje ne spomene. Katkad su čak i cijeli znanstveni časopisi potpuno u vlasništvu farmaceutske tvrtke. Pored svega toga, za neke od najvažnijih i najtrajnijih problema u medicini nemamo pojma koje je liječenje najbolje jer nije ni u čijem financijskom interesu da provede ikakve pokuse", u uvodu "Loših lijekova" piše Goldacre ukratko iznoseći teze koje će dokazati na više od tristo stranica knjige posvećene raskrinkavanju mutnih igara farmaceutske industrije u koje su uključeni mnogi liječnici, znanstvenici pa čak i zakonodavna tijela, jer korupcija i pohlepa čine tamno naličje jednog najprofitabilnijih biznisa današnjice.

Loša znanost Goldacre Ben

Polazeći od "podataka koji nedostaju", prema njegovu mišljenju ključnog problema koji uključuje tajenje negativnih rezultata istraživanja i neobjektivno isticanje prednosti nekog lijeka, ukazuje na zabrinjavajuću činjenicu da je to uobičajena praksa u studijama koje financira farmaceutska industrija, kakva je zapravo većina njih. Potanko opisujući mehanizme koji to omogućuju, pokazuje da tzv. objektivni znanstveni dokazi utemeljeni na tim ispitivanjima često nisu onoliko čvrsti koliko se vjeruje da jesu, da bi u sljedećem poglavlju problematiku produbio prikazom razvojnog procesa novih lijekova, od laboratorijskih testiranja do kliničkih istraživanja na ljudima, otkrivajući cijeli niz pojedinosti koje dovode u pitanje pouzdanost njihovih rezultata.

Nastavljajući pratiti put koji prethodi puštanju lijeka na tržište, Goldacre se dotiče regulatora koji ih odobravaju skrećući pažnju na njihove niske kriterije i praksu uskraćivanja podataka koja se zbog manjkavih zakona odvija u dva smjera – od farmaceutskih tvrtki prema regulatornim tijelima te od potonjih prema stručnoj i široj javnosti. Osim "prešućivanja" nepovoljnih otkrića o nekom lijeku do kojih se u studijama došlo, delikatna su i potanko razrađena tema "loši" pokusi koji izobličuju istinu idući na ruku proizvođaču, a nakon što s njima završi iscrpno izlaganje niza nepravilnosti u sustavu u kojem, prema raširenom uvjerenju, vladaju stroga pravila, na red dolazi posljednja karika u lancu koji počinje u laboratoriju i završava u pacijentovu tijelu, bilo kao dio prepisane terapije, bilo na osnovu samostalne odluke.

Riječ je o oglašavanju na koje farmaceutske tvrtke godišnje potroše "dvostruko više nego na istraživanje i razvoj novih lijekova" ističe Goldacre koji u posljednjem dijelu knjige detaljno opisuje načine na koji marketing utječe ne samo na liječnike već i široku populaciju, jer farmaceutski preparati zauzimaju priličan dio medijskog oglasnog prostora.  

Iako bi se teze iznesene u "Lošim lijekovima" pokojem čitatelju mogle učiniti toliko hrabrima i nevjerojatnima da ga navedu na zaključak kako je riječ o još jednoj iz plejade knjiga o teorijama zavjere ili pak djelu autora sklonijeg tzv. alternativnoj medicini, u oba je slučaja istina potpuno drugačija. Kao prvo, za sve svoje tvrdnje Goldacre pruža obilje dokaza, upućujući na relevantne tiskane i internetske izvore iz kojih se navedeno može provjeriti, a obilje tog materijala pokazuje ne samo da je knjiga nastala kao rezultat predanog višegodišnjeg istraživanja, već i da je autor izuzetno upućen u ono o čemu piše.

Kao drugo, on je "liječnik stare škole" koji ne dovodi u pitanje opravdanost uporabe lijekova, već njihovu provjerenost i valjanost, savjestan liječnik suočen s činjenicom da se "medicina iskvarila" i odlučan tome stati na kraj ne samo ukazivanjem na probleme, već i iznošenjem načina na koji ih se može ukloniti. Stoga će čitatelj na kraju svakog poglavlja naći smjernice koje će mu pomoći da i sam učini nešto po tom pitanju, bilo da se ubraja među (potencijalne) pacijente, liječnike, regulatore, političare ili čak farmaceute, jer koliko god gnjevan bio Goldacre ne smatra da su do "izopačavanja dobre znanosti" doveli zli ljudi, već u osnovi dobrodušne osobe nesvjesne onoga što čine tijekom dugotrajnog procesa koji je doveo do kvarenja medicinskog sustava i stavljanja zarade ispred čovjeka.

Ukratko, riječ je o vrlo informativnoj knjizi koja će čitatelja vjerojatno šokirati, sigurno razbjesniti, ali ga i potaknuti na konstruktivno djelovanje, pokazujući mu kako i sam može doprinijeti potrebnim promjenama.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Ben Goldacre

Loši lijekovi

• Prijevod: Marko Kovačić, Maja Winkler
• Naklada OceanMore 12/2014.
• 376 str., meki uvez s klapnama
• ISBN 9789533320250

Knjiga govori o tome kako velike kompanije više brinu o zaradi nego o dobrobiti pacijenata, kako dopuštaju da ljudi umiru jer ne žele objelodaniti porazne rezultate istraživanja, ali i o trikovima kojima se služe kako bi bili sigurni da doktori nemaju sve dokaze prigodom procjene funkcioniraju li ti lijekovi uistinu ili ne.