Boris Havel : Pregled povijesti Izraela
Pregled povijesti Izraela
Od davnih spektakala poput "Ben-Hura" (1959) ili "Deset zapovijedi" (1956), gdje u oba glavnu ulogu igra Charlton Heston, do nešto ranijih filmova "Quo Vadis" (1951) i "Samson i Delila" (1949), pa do "Posljednjeg Kristovog iskušenja" s kraja osamdesetih ili relativno nedavne "Pasije" Mela Gibsona (koji je svoj križni put prošao nakon vlastitih antisemitskih izjava) pitanje naše povijesti, vjere, religije, Boga, ljudskoga i vječnoga postavlja se na najrazličitije filmske načine.
U istom pravcu usmjereni su i veliki spisatelji poput Nikosa Kazantzakisa (koji je napisao već spomenuti i ekranizirani roman "Posljednje Kristovo iskušenje"), Bulgakova i niza ostalih, ali o tome pišu i oni neuspješniji, poput Hessea ("Siddhartha") i Paula Coelha.
Kako god bilo, u našem kulturnom krugu najčešće se umjetnički tematizira kršćanska vjera, koja je proizašla iz judaizma. Tako i dolazimo do današnjeg i negdašnjeg Izraela, i Jeruzalema (od strane Izraela unilateralno proglašenog glavnog grada Države Izrael) koji je ishodište dvije svjetske monoteističke religije, židovstva i kršćanstva, dok je treća najsvetija lokacija i muslimanima (radi se o džamiji Al-Aqsa u jeruzalemskom Starom gradu), nakon džamija u Meki i Medini.
Značenje Izraela i prostora Bliskog istoka nama, zapadnjacima, od neprocjenjive je važnosti, nekima iz vjerskih razloga, a drugima iz znanstvenih – povijesnih, političkih, ekonomskih i ostalih.
Borisu Havelu (1966), ovo nije prva knjiga o Izraelu i povezanim temama. Krajem 2013. godine objavio je opsežnu interdisciplinarnu studiju od 640 stranica "Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje", da bi u travnju ove godine izašao i "Pregled povijesti Izraela" koji je "zamišljen prvenstveno kao obrazovni priručnik".
Havel pred nas podastire obuhvatan pregled povijesti i najvažnijih kulturnih momenata navedene države, dok i sam napominje kako je detalje, ukoliko bi ih netko slučajno tražio o specifičnostima obrađenih događaja, najbolje potražiti u sekundarnoj literaturi.
Utoliko, ova knjiga zaista je zamišljena kao udžbenik, i kao takva vrlo dobro funkcionira. Treba napomenuti kako tablice i zemljovidi koji prikazuju povijesne mijene navedenih prostora (i uz njih daju niz ostalih, najrazličitijih podataka) i bilješke s kraja knjige čine značajan dio ove knjige. Samih bilježaka ima oko 150 stranica, što je polovica knjige, dok tablica i zemljovida ima oko šezdesetak stranica.
Osim uvoda i početnih napomena još preostaje poglavlje koje nosi isto ime kao i sama knjiga, a u kojem se nudi pregled povijesti Izraela. On, naravno, započinje Abrahamom koji je po predaji sklopio savez s Bogom (a kojeg su neposredno nastavili njegovi sinovi Izak i Jakov), 2 tisuće godina prije Krista.
U povijesnom međuvremenu dogodilo se svašta, i u razdoblju od Abrahama do vladavine cara Hadrijana koje završava 138. godine (i gdje je Biblija glavni izvor podataka), i u razdoblju galuta i nežidovske vlasti nad Erec Izraelom, pa do moderne države Izrael koja je proglašena 14. svibnja 1948. godine, da bi je dan kasnije napadale vojske Egipta, Transjordanije, Sirije, Libanona i Iraka.
Pregled se kronološki proteže skroz do ove godine kad tvrtka Netafim slavi 50 godina od osnivanja (vodeća svjetska tvrtka za navodnjavanje, iz Izraela i strateški izuzetno važna, drži 30% globalnog tržišnog udjela).
Havel pred nas podastire obuhvatan pregled povijesti i najvažnijih kulturnih momenata navedene države, dok i sam napominje kako je detalje, ukoliko bi ih netko slučajno tražio o specifičnostima obrađenih događaja, najbolje potražiti u sekundarnoj literaturi.
Arapsko-izraelski sukob
Dakle, Havel u knjizi podvlači najvažnije događaje moderne izraelske povijesti i od sedamdesetih naovamo, gdje mnogi raniji povijesni pregledi zastaju. Upravo je to obilježje posljednjeg povijesnog dijela ove knjige (koji počinje prije 67 godina) – to što se proteže skroz do današnjih dana – ono što ga čini izuzetno aktualnim.
Za one poput mene, koji se poviješću nikad nisu pretjerano bavili, izuzetno je zanimljivo vidjeti koji su događaji prethodili stvaranju države Izrael, a pritom ne mislim samo na daleke Križarske ratove, već i na kraj Turskog razdoblja i početak Britanskog 1917. godine.
Već krajem 19. stoljeća počinju moderna židovska useljavanja iz Rusije i istočne Europe na područje današnjeg Izraela, a nastavljaju se i tijekom britanske ingerencije nad tadašnjom Palestinom, no nakratko prestaju tijekom britanske potpune zabrane useljavanja Židovima proglašene 1939. godine, tik pred početak Holokausta.
I ranije su Britanci Židove koji su htjeli ući u Palestinu vraćali u Europu. Oni su od tamo bježali s razlogom, pred nacistima i antižidovskim progonima, no na kraju je dobar dio njih, nakon dugih povratnih putovanja, poginuo na kontinentu na koji se nikako nisu htjeli vratiti.
Autor je obratio posebnu pozornost na dijelove povijesti vezane uz bivše države s ovih prostora i područje Bliskog istoka. Tako se u knjizi može saznati kako je prvi hrvatski svetac Nikola Tavelić 1391. godine ubijen u Jeruzalemu, skupa s trojicom drugih misionara, dok je u ispravnost kršćanske vjere pokušavao uvjeriti imama jeruzalemske Omerove džamije.
Također se može naučiti kako je na glasovanju Opće skupštine UN-a o podjeli Palestine Jugoslavija bila sudržana, dok je 72% glasača glasovalo za podjelu Palestine i osnutak jedne židovske i jedne arapske države.
Nakon tog događaja počinje period jedne od najdužih regionalnih nestabilnosti, zbog stalnih provokacija i međusobnog ubijanja dva zemljopisno neodvojiva naroda, dok ih vjera, novija povijest i svjetonazori bitno udaljavaju.
Među zanimljivijim podacima skriva se i onaj da je 1952. godine, nakon smrti prvog izraelskog predsjednika Chaima Weizmanna, premijer Ben-Gurion ponudio poziciju predsjednika Izraela Albertu Einsteinu. Einstein je tu ponudu odbio, a iste godine je za predsjednika izabran Jicak Ben Cvi.
Havelova knjiga odličan je uvod u povijest Države Izrael, i svakako se može preporučiti onima koje ova tema, ili povijest općenito, zanima, dok onima drugima, bez ikakvih interesa, čini mi se, nema pomoći.
P.s. Nadam se da će se do sljedećeg izdanja, uz ostale, ispraviti i tipfeler koji se pojavljuje već u 4. retku knjige ("najdomljiviji fenomena"), ali i ostali (npr. 66. strana "Leonard Cohen održao u Tel Avivu", nedostaje riječ "koncert"). Također, možda ne bi bilo loše stilski prilagoditi određene natuknice. Malo me zasmetalo "Umro Ariel Šaron". Zašto ne bi radije preminuo?
Pregled povijesti Izraela : Od Abrahama do moderne države
- Izdanja Antibarbarus 04/2015.
- 308 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789532491265
Kronološki pregled povijesti izraelskoga/židovskog naroda u Erec Izraelu, zemljovidi i preko 150 stranica bilješki s popisom literature. Prvi dio manijenjen je općem čitateljstvu a bilješke za daljnje znanstveno istraživanje.