Boris Perić : D'Annunziev kod

Održava se
01.01.1901.

Iako se u prošlom romanu «Vampir» vrlo uspješno bavio temom vampirizma, Boris Perić u medijskim je istupima često naglašavao kako piše stvarnosnu prozu, a teme koje koketiraju s fantastikom nudi kao metaforu društva.

Bizarna sudbina talijanskog pisca i političara G. D'Annunzia, ekscentrika s nedovoljno istraženom životnom epizodom u kojoj se pojavljuje kao okupator Rijeke za vrijeme 1. svjetskog rata i njegovo književno djelo (roman «Giovanni Episcopo» posudio je kroatiziranu varijantu imena Perićevu glavnom liku Ivanu Biškupu!), ovoga puta poslužili su kao polazište za jednu fabularnu dionicu novog Perićevog romana «D'Annunziev kod», za koji kao i za prethodni vrijedi da je umješan spoj istraživanja na terenu, erudicije i pripovjedačkog talenta, ukratko mara i dara.

Iako ponovo sugerira čitanje u modelu fantastike (čak se i lik urednika Zlatka Wagnera «preselio» i u ovaj roman) to što je pripovjedač u 1.licu psihijatrijski pacijent koji iznosi svoje viđenje događaja, zapravo daje alibi da sve te koincidencije na rubu jave i sna i demonske porive ne ubacimo olako u ladicu fantastike. Biškup će, naime, ispričati svoju životnu priču u kojoj je prošao put od urednog građanskog života do pijuna koji postaje paravan za nastranosti (sadomazohizam, perverzija, okultno), onda kada mu je, kako kaže bolničko osoblje, «sjeban mozak».

A priča u kojoj se Biškupova sudbina izmjenjuje s fragmentima one D'Annunzijeve - čiji kod čini spoj misticizma, magije, anarhizma i fašizma - priča je o gotovo sotonskim ritualima koji se odigravaju pod krinkom tajanstvenog instituta za europske integracije sa sjedištem u Beču i podružnicom u Rijeci, kao paravana za «plaćenu dokolicu».

Perićev je «kod», pak, prepun preciznih i odlično «posijanih» literarnih, glazbenih i likovnih asocijacija, sa središnjom epizodom sadomazohističkih seansi u pazinskom podzemlju (i razrješnicom na tragu «Rosemaryne bebe»), roman u kojem se iz drugoga kuta tematizira (i kritizira) europska dekadencija, sa perverzijama koje se skrivaju pod krinkama raznoraznih institucija i pojedinaca nedefinira djelovanja.

Diktatura užitka, koju detektira kao jednu od glavnih diktatura našega doba, postaje izgovor za nastranosti, ekscentričnost, perverzije i brojne kolateralne žrtve koje toga nisu svjesne, a europska dekadencija, kao povijesna i suvremena kategorija, idealno je tlo za tako što. Perićeva 'stvarnosna proza' ne prepisuje stvarnost, već nudi njezinu alegoriju koristeći se pri tome elementima nadrealnoga, pa nije čudo kako je jedan od važnih motiva-referenci slika «Europa poslije kiše» M. Ernsta.

I to nije sve - iako plod vrlo ozbiljnog istraživanja i promišljanja, «D'Annunziev kod» je prije svega iznimno napet i čitak roman, ali i višeslojna proza koja ostavlja prostora za razmišljanje i kojom je na neki čudan način gotovo poentiran «Vampir».

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )